Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Sećam se da sam onu staru latinsku poslovicu: „Gde oružje govori tu — muza ćuti“ pročitao negde sa štamparskom pogreškom te je glasila: „Gde oružje govori tu — muž ćuti“, i kazao sam tom prilikom da gornja štamparska pogreška nije nimalo pokvarila smisao poslovice no je upravo popravila i dopunila. Jer, dozvolićete svi muževi da je ipak najbolje ćutati kad bračna polovina svojim najoštrijim oružjem počne govoriti. I kako većina muževa tako i praktikuje, to je već pre pronalaska telefona pronađena polovina razgovora.

Imali ste svi prilike da sedite u sobi kad ko razgovara na telefonu i moralo vam je pasti smešno kad čujete odovud samo odgovora a ne čujete pitanja ili slušate samo polovinu nekakvog razgovora a drugu polovinu ne. Eto to ja zovem polovinom razgovora i zato tvrdim da je u braku pronađena pre telefona.

Evo samo nekoliko primera.

*

G. Rista Novaković sedi sa svim nevino a telefon ujedanput: zvr… On skoči i sad se čuje samo ono pola njegovoga razgovora.

„Da.“

„Rista nije kod kuće, otišao je jutros rano i nije kazao gde će biti.“

„Da.“

„Ne, molim vas, od kud mi poznajete glas. Ja sam, njegov brat, na telefonu, pa možda nam i liči glas.“

„Ne.“

„Pa dobro, recite mi koliki je dug, ja ću mu reći kad dođe na podne.“

„Da.“

„Zašto bi slali izvršitelja. On će to izvesno platiti.“

„Da.“

*

G-đa Mica Petrovićka sedi kraj prozora i čita nešto a telefon je poziva. Evo sad njene polovine razgovora.

„Da.“

„Otišao je čim je ručao.“

„Ne.“

„On obično ne dolazi nikad posle podne, kako ode s ručka tako dođe uveče na večeru.“

„Možete, dođite.“

„Da. Nego, slušajte, srdim se na vas.“

„Zato što vas juče celog dana nisam videla.“

„Pa ako je moj muž bio kod kuće, vi ste bar mogli proći kraj kuće.“

„Dobro.“

„Da.“

„Ne razumem poslednju reč, ponovite.“

„Opet ne razumem.“

„A, to je poljubac, taj se ne čuje kroz telefon.“

„Do viđenja.“

*

G. Pera Stanković praktikant na telefonu.

„Da.“

„Koliko kažete, još 60 dinara?“

„Pa molim vas pričekajte me još do kraja meseca.“

„Zašto, kako ste do sad čekali.“

„Ne razumem.“

„Ne razumem prekinuta je struja.“

„Pa može biti vi mene čujete ali ja vas baš ništa. Možda s vaše strane nije prekinuta struja ali s moje je prekinuta.“

„Baš ništa ne čujem šta govorite.“

*

Gđa Savka u 10 sati noću, na telefonu.

„Jesi li ti, Joco?“

„Bože, Joco, ovo je već četvrta kafana po kojoj te jurim telefonom.“

„Voleš da menjaš lokal a ja još nisam večerala. Misliš li boga ti doći kući.“

„Imamo sednicu? Ta kakva sednica kad ja čujem neku pesmu.“

„Kako ne, čuje se i neki ženski glas. I ju, Joco, sad će me šlog!“

„Joco, ja sam pala u nesvest. Požuri kući, pala sam u nesvest. Kupi usput limun.“

*

Eto, to su te polovine razgovora na telefonu. Imam ih još zabeleženih i zabeležite ih i vi kad ih čujete.