Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Sad bih trebao ja kobojagi da vam objasnim današnju situaciju. A vrag će je objasniti kad je ona takva da je ne možeš uhvatiti ni za rep ni za glavu.

Pa već što je takva, ajde ajd, ali što se u poslednje vreme ne može da sazna ni gde je ta situacija. Izgleda mi, Bože me prosti, kao da je matora Evropa uzela tri karte, povila ih, pa igra onu vašarsku igru: „Gde je pop?“ samo što ona postavlja pitanje:

„Gde je situacija?“

Jer odista, ta se situacija kao čikov izvlači iz ruku, pa dok vi mislite: ha, tu je, a ono izmaklo Bog te pita gde.

Eto, ako se sećate, prvo svi povikasmo:

„Situacija u Beču!“

I taman a Evropa i mi da okrenemo glavu na Beč, a situacija izmače i svi graknuše:

„Situacija je u Beogradu!“

I taman svi pomisle: jest, bogami, eno je u Beogradu, a ona izmakne i izmigolji se, te se svi stanu osvrtati i tražiti je. Pogledaju tamo, nema je u Beču, pogledaju ovamo, nema je u Beogradu. Pa gde je?

I zađe Evropa po Evropi pa koga god sretne pita:

„Jel te, Boga vam, da niste nigde slučajno usput sreli situaciju?“

„Ama koju situaciju?“

„Pa evropsku situaciju.“

„A?“ domišlja se onaj namernik, „nisam je nigde sreo ali, pogledajte vi za svaki slučaj u Petrogradu, da ne bude nešto tamo“.

„Jes, bogami!“ pljesne se Evropa po čelu. „Tamo će i biti!“

I taman se utvrdi da je situacija u Petrogradu, a ona šmukne i svi dreknu:

„Eno je u Beogradu!“

Pa to tako redom: te u Beču, te u Beogradu, te u Berlinu, te ovamo, te onamo.

Međutim, znate li gde je u stvari situacija?

Pa — na Drini brate! Ako ne verujete, čućete i videćete za dan dva!