Bio se razboleo pre neki dan naš reporter i urednik mi reče da ću ja morati za prekjučeranji broj da primim na sebe rubriku „Dnevne vesti“.
„Protrčite malo kroz varoš, raspitajte se o događajima i pribeležite ih. Razume se, starajte se da zabeležite samo važnije stvari.“
Takva mi je od prilike upustva dao urednik, te ja zarežem pisaljku, ponesem šlajfne u džep, i pođoh u varoš, u lov po vesti.
Trčao sam sve do podne kao lud i nikakvu važnu vest da uhvatim. A i bio je nekakav tako običan, tako bedan dan da se ništa nije ni desilo niti se moglo desiti.
Skoro na svakim tramvajskim kolima jurio sam sa uverenjem da se ili moraju sudariti, ili iskočiti iz šina ili bar da će biti prekida struje. Eto to je bar tako običan događaj koji se svaki dan dešava, ali toga dana nije ni to htelo da se desi. Išao sam i na dunavsku obalu gde se, blagodareći strogosti naše policije, deca slobodno kupaju u otvorenoj reci i strpljivo sam očekivao neće li se koje udaviti, pa sam ih čak molio da što dalje od obale idu, ali su oni nesrećnici svi bili dobri plivači i podvalili su mi, te sam i tu ostao bez „dnevnih vesti“. Otrčao sam zatim na Kalimegdan, obišao sve najzabačenije staze ne bi li našao dvoje usamljenih iz čega bi ja zatim napravio čitav ljubavni roman ali — zatekao sam svega jednog penzionara koji pije budimsku vodu i, razume se, od toga materijala nisam mogao napraviti nikakvu dnevnu vest.
Našao sam najzad jednog besposličara, jednog dečka koji bezbrižno skita po ulicama i počeo sam ga moliti i preklinjati da što god makne, kako bi se izazvao skandal o kome bih ja zatim pisao.
„Eto, mali, mogao bi maći onaj sanduk sa limunovima što stoji pred dućanom.“
„Šta će mi limunovi“, veli on.
„Sasvim, pravo kažeš“, počeh da mu se ulagujem, „pa dobro ti makni onu korpu sa trešnjama. Ja ću ući u dućan da kupim pola kile, pa dok ja tamo razgovaram sa gazdom a ti makni korpu“.
„Pa jel’ posle da delimo?“ pita me on.
„Ne, ne tražim, cela je korpa tvoja. Meni ne treba ni jedna trešnjica.“
Njemu se već dopade ovaj predlog, ali razmisli se malo, razmisli, obazre se i razgleda levo i desno pa mi reče:
„Ne smem, živo je mesto, hoće da me uhvate.“
„Pa ako, ludice moja, nek te uhvate“, počeh ja da ga mazim i milujem, „to ništa ne menja stvar?“
„Kako ne menja stvar?“
„Pa tako, na protiv, u tom bi slučaju bila dnevna vest mogla biti samo još opširnija. U toliko bolje dakle.“
„E, fala lepo, drugom vi to“, reče dečko i okrete mi leđa.
Najzad sam već hteo da padnem u očajanje, ali ipak požurih i dalje. Još me nije sasvim ostavila nada, računao sam tri stvari, odnosno tri vesti da su mi sigurne jer se svaki dan moraju ponoviti, a to su: promena repertoara u Narodnom Pozorištu, ministarska kriza i kakav demanti našega pres-biroa kao ustanove koja i nema drugih zadataka do da izdaje demantija.
Požurim dakle bar te tri vesti da dočepam ali i tu prođem kao niko moj. Repertoar nije promenjen, ministarske krize nema, pres-biro nema šta da demantuje. Ništa mi nije ostalo nego da najobičnije, svakodnevne događaje pribeležim, ali tako nekako da ih izradim kako bi dobile neku naročitu važnost, što u ostalom mnogi listovi i čine.
Tako sam i uradio i evo, ovo su bile te moje „Dnevne vesti“.
Agitacije
Po celoj našoj zemlji razvijena je vrlo živa izborna agitacija. Mnogi iz Beograda odlaze u unutrašnjost a mnogi iz unutrašnjosti u Beograd. Iz ovoga se svega da zaključiti da će izbori biti jedanaestog juna.
Jedan krah
Juče u jedanaest sati pre podne iskupila se masa sveta u balkanskoj ulici. Razume se, naš je reporter bio među prvima na licu mesta. Događaj nije bio od velikog značaja: na fijakeru broj 124 skrao se točak, ali bi policija mogla iz ovoga ipak izvući jednu pouku. Kad se zbog ovako sitnog događaja, gde se jedan običan fijakerski točak skra, može skupiti masa sveta, onda šta će biti ako se skra točak na državnim kolima.
Osujećena tragedija
Juče je jedan poslanički kandidat za okrug beogradski prošao Terazijama noseći amrel pod miškom. Dan je bio vrlo lep te je u toliko više padao u oči ovaj amrel. On je žurio nervozno i izazivački, dok nije stigao do „Slavije“ gde je mirno seo i naručio kafu. Bili smo u mogućnosti da saznamo motive ovome njegovome koraku i njegovome amrelu. On je hteo pošto poto da se sretne sa protivničkim kandidatom, koji ga je pre neki dan na sreskom zboru ružio, i da se sreo on bi ga nasred Terazija fljisnuo amrelom. Mi se možemo samo radovati što se nisu sreli, jer najzad ne bi nimalo poslužio ugledu naše Otadžbine na strani to fljiskanje amrelima na Terazijama koje naši državnici već od nekoliko godina praktikuju.
Vrućine
Od nekoliko dana na ovamo nastupila su kod nas jake vrućine. Svi su izgledi da će uskoro nastati leto.
Interesantna vest
Juče u 4 sata po podne sa svim iznenadno protestvovana je jedna saradnička menica na kojoj je naš urednik žirant. Registrujući ovo samo kao interesantnu vest, uveravamo naše čitaoce, da se ni malo ne brinu, list će i dalje redovno izlaziti.
⁂
I zamislite, ni jednu od ovih vesti nije hteo urednik da pusti u list. E pa sad, de ugodi ti njemu.