Kod nas se u Beogradu od dvadeset godina na ovamo neprestano nešto meri, kopa, raskopava, nasipa, spušta kaldrma pa opet diže i… jednako se radi a taj rad, tamo u opštini, zove se zvaničnim jezikom: čas regulacija, čas nivelacija a čas kanalizacija. I kao što vidite, za ovih dvadeset godina kopanja mi niti smo regulisani, niti nivelisani niti kanalisani.
Moj komšija, gazda Pera, nazidao je pre nekih desetak godina jednu kućicu koja je tada bila s lica i ravna s ulicom. Ne prođe malo a ja vido tu kuću u rupi, ne prođe još malo, a tek, vidim komšijina kuća na vrh jednog brda, prođe za tim još godina dve a tek, njegova kuća nije više na ulici nego duboko u jednoj avliji a kad prođe još jedna godina a njegova kuća izbila na drugu sa svim suprotnu ulicu. Izgleda, Bože me prosti, kao da smo mi još pre amerikanaca izmislili kuće na točkovima, pa opština samo dovede svoje vatrogasne konje, upregne ih i izvuče kuće na brdo ili je svuče u rupu, ili odvuče u avliju ili izvuče na ulicu. To tako izgleda, ali nije tako.
Evo kako to biva:
Vi na primer nazidate kuću na liniji koju vam je opština dala i, čim ste je nazidali i primili od majstora ključeve a vi tek jedno jutro vidite, izašao opštinski inžinjer, stao na raskršće, stovario neke alate, zabo neke šarene motke, razvukao kroz celu ulicu metarsku pantljiku i nešto meri. Meri on tako od jutra do mraka pa zabode ovde onde neke kočiće i nestane ga.
Prođe za tim tri ili četiri meseca pa onda jedno jutro dođe drugi inžinjer, povadi one kočiće zabodene ovde i onde; meri, meri, meri i zabada nove kočiće na sasvim drugim mestima. Kad prođe i treći tri meseca, dođe treći inžinjer, povadi sve druge kočiće i pobaca ih, meri od jutra do mraka i zabode nove kočiće na sasvim nova mesta.
Tada već padne sneg i nekoliko meseci ne pojavljuju se inžinjeri. A kad grane proleće, nema više ni onih kočića ali se zato jednog jutra pojave ljudi sa nekim kolicima i počnu da nanose zemlju. Nose oni tako zemlju, nose, nose, i nasipaju ulicu. Prvo, kao ono prvi sneg, zaspu trotoare i oluke; za tim opet dođe jedan čovek sa metarskom pantljikom, premeri nešto i sutra dan se pojavi dvogubo više kolica i sad već stanu nasipati ulicu, kao kad sneg preko kolena padne. Zaspu temelj pa onda zatvore vam podrumske prozore pa onda udare nasip sve do sokla. Tad dođu kaldrmdžije i pokaldrmišu sve to a vaša kuća, onako krasna kuća, postane sad mala, niska kućica, jedva tri metra nad zemljom. Pitate za objašnjenje i kaže vam se:
„To je nivelacija.“
Huknete, dunete, pa se odmah pomirite sa sudbinom. Udarite u opravku; popnete ulazak za jedan metar, izdignete prozore; otvorite nove podrumske prozore i okrpite kuću kako već možete i živite u njoj mirno i zadovoljno godinu dana.
A kad ta godina prođe, pojave se opet na raskršću opštinski inžinjeri, stovarili neke alate, zaboli neke šarene motke, razvukli kroz celu ulicu metarsku pantljiku i nešto mere. Mere tako od jutra do mraka i zaboli ovde i onde neke kočiće. Posle došli drugi i povadili te kočiće a zaboli nove i tako izređalo ih se nekoliko i svako od njih jedan drugom vadi kočiće a bode sve nove. Pa kad onih poslednjih nestane, kad ih povade deca i naprave od njih klisove, tada se jednog jutra pojave oni ljudi sa kolicima i počnu kopati i odnositi zemlju. Nose oni zemlju nose, a vaša se kuća postepeno uzdiže. Najpre se pojave stari podrumski prozori, pa onda stari trotoar, pa kopanje ide sve niže i niže, pa se tek pojavi temelj go golcat, te vam kuća izgleda kao kad čovek ostane potpuno obučen a samo pantalone skine, pa onda ne ostaju ljudi s kolicima ni pri tome samo, teraju oni i dalje, kopaju, kopaju, kopaju i dalje, kopaju pod temeljom i ostavljaju brežuljak na koji će se vaša kuća uspeti, i vaša kuća penje se, penje se te jednog dana osvane na vrh nekog brda kao sokolovo gnezdo ili još bolje kao turske karaule po drumovima. Pitate za objašnjenje i opet vam se kaže:
„To je nivelacija.“
Huknete, dunete pa opet se pomirite sa sudbinom. Udarite u opravku, spuštate ulazak za tri metra, od bivšeg podruma pravite suteren i to hoh suteren, udarite i kamene sokle jer vam je prva nivelacija ovlažila kuću i okrpite kuću kako već možete i živite u njoj mirno i zadovoljno punu godinu dana.
A kad i ta godina prođe, pojave se na raskršću opet opštinski inžinjeri, donesu one iste alate, zabodu one iste motke, razvuku kroz celu ulicu metarsku pantljiku i nešto mere. Mere tako od jutra do mraka i zabadaju kočiće. Kad nestane tih kočića dođu novi inžinjeri; mere, mere, mere i zabodu nove kočiće na sa svim druga mesta. Dođu treći pa povade te kočiće i zabodu nove i najzad dođu četvrti pa povade ove i zabodu sasvim nove. Tada vam se saopšti, da vaša kuća nije više na ulici, da ulica sad ide drugim pravcem prema kome će vaša kuća ostati u avliji; da vi dobijate pred kućom toliko i toliko metara placa i da ste dužni u tom i tom roku ograditi ga. Pitate za objašnjenje i kaže vam se:
„To je regulacija.“
Vi šta ćete, huknete, prežalite što vam je kuća koju ste vi zidali s lica, nije sad više s lica, kupite daske i ogradite plot i živite u vašoj kući iz avlije mirno i zadovoljno punu godinu dana.
A kad ta godina prođe, pojave se na raskršću opet opštinski inžinjeri i već… metarska pantljika… šarena motka… kočići… kočići… kočići… na kraju krajeva vama se saopšti, da vam se plac oduzima, da vaša kuća izlazi opet na ulicu i ne samo što izlazi na ulicu, nego od same kuće ima da se oduzmu dve prednje sobe s lica, tako da vam ostaje kujna, nužnik i vešernica. Pitate za objašnjenje i kaže vam se:
„To je regulacija.“
Šta ćete, pomirite se, od kujne napravite salu, od nužnika kancelariju, od vešernice sobu za spavanje; dozidate tamo pozadi još gde što i tako opet lepo i mirno namestite, te slatko proživite godinu dana.
Ali posle godinu dana… šarena motka… kočići… metarska pantljika… kočići… opet kočići… opet kočići i vama se saopšti da se ova ulica u koju gleda vaša kuća sa svim zatvori i da vi dobijate kao avliju pripadajući deo ulice ali zato ulica koja ide za leđima vaše dosadanje avlije prolazi sad sa svim pored vaše kuće, tako da sad vaša kuća svojim leđima, odnosno nužnikom, vešernicom i kujnom gleda na onu drugu ulicu. Pitate za objašnjenje i kaže vam se:
„To je regulacija.“
Eto tako to ide kod nas u Beogradu godinama i to se zove: regulacija i nivelacija ali, sad nastaje treće čudo a to je: kanalizacija.
Do sad su inženjeri baratali oko kuća i po ulicama ali, jaoj nama, kad se sad zavuku pod kućama našim, pa tamo stanu zabadati kočiće.
Vidite kako je to dobra stvar nemati kuću u Beogradu. Mnogi od vas na to nije ni mislio ali ja jesam bome i ne samo da je nemam, nego ću se teško i rešiti za života da je — stečem.