Ben Akiba

Branislav Nušić kao novinar, 1905—2025.

Година: 1905.

  • Ocevi

    Meni se jako sviđa naš običaj ocevi. Dok si mali, ti vezuješ oca kanapom, pa kad odrasteš a ti ga vežeš potpisima na menici. I što je glavno, taj je običaj rasprostranjen među sve hrišćanske narode. Ima ga čak, ali samo u nekoliko, i kod muhamedinaca, no tamo je to sa svim drukče uređeno. Tamo…

  • Sutrašnji dan

    Sutra je, na dan Oceva, izbor narodnog poslanika. Možda je baš to tako i udešeno da se otac otadžbine izabere na sam dan oceva. Još od rane zore videćete ulicama puno dece, jedna trče od kuće do kuće da dobiju smokava i lešnika a druga trče u izborne kvartove da dobiju male crvene kuglice. Kažu…

  • Kaput narodnog poslanika

    Zaboravio sam da vam nešto ispričam a znam da imam nešto da vam kažem i već nekoliko dana se domišljam: šta li to beše? I tek se jutros setih. Bilo mi je na vrh jezika, pa sam se zato i setio. Desilo mi se nešto o sv. Nikoli, što se samo meni može desiti. Išao…

  • Ujedinjeno Srpstvo

    Naš Beograd ima interesantna imena na kafanama. Tu su najpre, kao što je to i u drugom svetu, imena svih prestonica evropskih: Petrograd, London, Atina, Sofija, Carigrad itd. Za tim su tu svi evropski vladaoci, tako da izgleda kao da je u Beogradu stalan sastanak vladalački. Tu su: Srpski kralj, ruski car, nemački car, grčka…

  • Jedno goruće pitanje

    Od svih pitanja, političkih i društvenih, koja su za poslednjih pedeset godina prohujali preko Srbije i njene prestonice, ja mislim da se jedino kao goruće pitanje, ima smatrati pitanje o drvima, odnosno o kartelu drvarskom. To je u pravom smislu te reči goruće pitanje. Primetio sam da u poslednje vreme moji prijatelji i poznanici kijaju.…

  • Jedna nova vrsta krađe

    Kao što se svaki dan pojavljuju nove i nove bolesti, tako se pojavljuju sve nove vrste krađe, i što je glavno, svaka od njih je sve originalnija i originalnija. Ne mislim ja, da je to kakva nova ili originalna vrsta krađe, kad kakav poznat književnik kraducne što od drugog književnika. To nije ništa, to čak…

  • Moj prvi intervju

    Juče me prizva ozbiljno g. urednik i reče mi: „Slušajte, Ben-Akiba, ne mogu vas plaćati samo za obična ćeretanja; vi se morate po gde kad obazreti i na naša važnija politička pitanja. „Pa dobro, obazreću se — odgovorih ja skromno. „Ja ne tražim od vas da pišete uvodne članke ali bi mogli na primer po…

  • Materice

    Ko se ne seća onoga srećnoga doba u detinjstvu, kad uzmeš čistu šnuftiklu pa joj skupiš četiri kraja te napraviš malu boščicu, za tim uzmeš parče kanapa ili, da bi lepše izgledalo, nađeš korpu gde stoji očev prljav veš pa izvučeš onu belu pantljiku, i onda pođeš od kuće do kuće i gde god koju…

  • Beogradski aforizmi

    Stari Atinjani su izvesno uvek u aforizmima razgovarali. Na primer, Diogen ide s buretom tadanjom Atinskom Knez-Mihajlovom ulicom a Alkibijad se vraća malo veseo iz tadanje, Atinske „Esnafske kafane“ (koja se recimo tada zvala „Kafeneue tis eskafis“) pa gurne Diogena i tom prilikom ovi se u aforizmima posvađaju. Diogen kaže Alakibijadu: „Ne guraj mi kuću,…

  • Poslednji ćepenak

    Kao požar, kao poplava tako i regulacija ruši sve što joj je na putu. Koliko li je dragih uspomena beogradskih do sad već regulacija oborila. Gde li su sad ponosni „Dardaneli“, pa gde nekadanja večito budna „Esnafska kafana“, Pažmurkova kafana, Stari Tale i Gušanac. Nema ih više, zbrisala ih je regulacija. I pored svega toga…