Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

U njihovoj radnji aranžiraju se venci, buketi, kotarčice cveća, prodaju se kamelije, karanfili i, što no reč, drugo južno voće. Ona je vredna, mlada, pripurasta i razume se u svoj posao. On je takođe vredan, mlad i — ljubomoran. Radnja im ide odlično, i nalazi se na uglednom mestu.

Sinoć se desilo, da je u radnju, u kojoj je sama gospođa sa svojim sinčićem, došao jedan artiljerijski poručnik, da kupi ružicu, ili možda i karanfil. Mora da je bio stalna mušterija, jer dalji razvoj ovoga sitnoga događaja pokazao je da su se dobro poznavali.

Oficir je seo malo da se odmori i da proćereta sa cvećarkom. I mališa je bio tu. U tome ćeretanju pomenulo se i pivo pa kako su oboje bili žedni, a mali švrća, kao svaki Švaba, voleo je pivo, to čim ču razgovor o pivu, odmah otrča u obližnju kafanu i poruči dve čaše Vajfertovog; bar tako priča njegov tata.

Doneto je pivo. Srknuli su ga pa je onda oficir prišao malo iza tezge, za kojom je sedela gospođa, da izvadi iz svoga džepa novac za pivo. Ali, ne lezi vraže, baš u tom trenutku ljubomorni muž rupi na vrata. Aranžman od cveća, što se nalazi pod tezgom nije bio tako gust da sakrije sumnjivu situaciju — bar za ljubomornoga muža sumnjivu.

Spazivši supruga, oficir se htede učtivo udaljiti, ali ljubomornome mužu u prvome trenutku sinuše u glavu grešne misli, te pritrči vratima i zaključa ih. Kad je to učinio, on objasni poručniku, da mušterije u njegovoj radnji mogu prići samo do tezge, ali nikako ne i iza nje. Oficir je to primio znanju, ali sinčić nije umeo da razume ta učtiva objašnjenja, nego je kroz stražnju sobu izleteo na sokak i udario u plač i vrisak, što je, razume se, imalo za posledicu, da se mnogobrojni prolaznici počnu zaustavljati i razbirati o „nesreći“ koja se desila.

Da se ne bi pravila velika galama, muž otključa vrata i oficir se ljubazno i učtivo preporuči pa ode, zaboravivši da popije pivo, a muž i žena ostanu da se razjasne. Izgleda da je na kraju krajeva siromah mališa ni kriv ni dužan izvukao najdeblji kraj.

Jutros je, kao što je po sebi razumljivo, oficir došao k mužu, koji se rashladio i umirio, objasnio mu celu stvar i sad su svi četvoro zadovoljni.