Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Prva srpska komisija

Kao što svaki narod ima svoje osobine i vrline, kao što je na primer narodni ponos, požrtvovanje, hrabrost i t. d. tako svaki narod ima i svoje slabosti. Slabost jednoga naroda je lukavstvo, drugoga sujeta, trećega ovo a četvrtoga ono.

Ja ne znam da li ću pogoditi ali gotovo bi hteo da tvrdim da je naša slabost — naše komisije. Jeste li vi primetili da mi ne umemo već ni jedan posao da svršimo bez komisije? Ja se čudim samo, kako to da nismo do sada uveli komisije u čisto privatne odnose. Mogli bi na primer pri ženidbama izaslati komisiju na lice mesta i to kako komisiju sa strane mladine tako komisiju sa strane mladoženjine.

Ama pođite od države pa siđite do opštine i kažite mi koji je to posao koji smo mi svršili bez komisije. I onda zar vam je čudo što ja ovo naše parče otadžbine nazivam zemljom komisija i što sam gotovo došao do uverenja da su komisije naša narodna osobina.

A čim sam jednom pao na takvu misao odmah sam, kao što bi to svaki lekar učinio, potražio bolesti uzroka. Vi znate da se kod bolesti dece lekar razbira i o zdravlju roditelja, da se vidi nije li to od nekud nasledna bolest. I ja sam pošao tim putem te da razberem nisu li od nekud i naši preci bolovali komisijskom bolešću.

Zario sam se već nekoliko dana u sve „Istorije u Srpskoga naroda“ i one koje je odobrio Glavni Prosvetni Savet i one koje nije odobrio i one čija su izdanja potpomogli Čupić, Kolarac i Književna Zadruga i one, koje nisu pomogli. Preturao sam i strane pisce i strane izvore, da vidim samo jesu li i naši stari vršili svoje poslove preko komisija. Jer, ako je to kod nas odista nasleđena narodna bolest, onda je vrlo verovatno da je ne primer Milutin odredio komisiju za „prijem Gračanice“, pa Stevan komisiju za „prijem Dečana“, pa je Dušan morao imati bar nekoliko komisija: „za izradu zakonskog projekta“, pa onda „za ispitivanje uslova Kantakuzenovih“, pa komisiju „za izradu ceremonijala za krunisanje“, i t. d. i t. d.

I trud mi je urodio plodom, pronašao sam kad je postala prva srpska komisija i to sam pronašao da je to bilo u mnogo većoj davnini no što sam ja i mislio.

U ostalom vi svi znate za ovu osobinu srpske istorije, da u njoj svaki istoričar može dokazivati šta hoće: Vukašin je ubio Uroša, Vukašin nije ubio Uroša, Vuk je izdao, Vuk nije izdao na Kosovu; Srbi su imali zlatan novac; Srbi nisu imali zlatan novac; ko je bio Đemo Brđanin; ko nije bio Đemo Brđanin i t. d. I ne samo to, već i sve drugo možete kod nas dokazati, pa zašto onda ne bi i ja mogao dokazati postojanje prve srpske komisije još u osmom veku.

U ostalom ja ću se za svoje tvrđenje pozvati na istinita istorijska fakta. Otidite, molim vas u Biblioteku i nađite Acta Senetorum. October IV. str. 177 (Ev. Bolland 1886.) pa ćete se uveriti da su fakta koja ću vam izložiti skoro istinita.

Dakle to je bilo oko 780. godine, kad su Sloveni napali Solun. Tada: „Jedan od njih koji je bio vešt u mašinama, izmisli (pronađe) jednu čudno udešenu kulu sa kojom je on tvrdio da će Sloveni sigurno osvojiti Solun.“ Sve ovo dovde je lepo i nije ništa neobično jer se i drugome narodu moglo desiti da izmisli kulu. Ali dalje ovaj istorijski izvor veli: „Kad je on ustrojio mašinu ona je kneževima slovenskim bila prikazana i oni su je odobrili“.

Eto dakle jasnoga traga o prvoj komisiji i njenome radu. Kneževi su sastavili komisiju i odobrili pronalazak. I nemojte sad misliti da je time i svršena stvar. Vi znate za onaj fakt da sve što se preko komisije radi ispadne naopako. I ti Sloveni što su Solun napadali bili Srbi i današnje naše komisije vode svoje poreklo od praistorijskih srpskih komisija, pa izvesno da su i sve dobre i rđave strane komisijske, nasleđe od predaka.

Evo šta dalje pomenuti istorijski izvor tvrdi: „onda su sa tom mašinom napali na Solun, ali mašina nije ‘funkcionisala’“.

Kao što vidite tačno srpska komisija. Pregledala mašinu, primila a kad je trebalo da radi, ona „nije funkcionisala“. Bugari u svome preteranom šovinizmu tvrde da su ti Sloveni koji su napadali na Solun, bili Bugari. Nama ne treba jačeg istorijskog podatka da dokažemo da su to bili Srbi, no što je ovaj rad prve srpske komisije.

Žao mi je samo što nisam mogao da pronađem kolika je dijurna bila ove prve srpske komisije. Ako još i to pronađem ja mislim da ću rešiti jedan veliki istorijski problem i utvrditi da su komisije kod nas opravdana bolest.