Maler, veliki maler!
Zamislite vi kad nam nedelju dana ranije kuca srce; kad vas nedelju dana ranije ždere šnajderka, kad na dve nedelje ranije tražite potpisnika, pa — kad sve to srećno prebrodite a ono — otkazana zabava.
Zar baba Klementina nije mogla ni ranije ni docnije umreti, nego pokvarila dve tako lepe stvari — bal u Beogradu i miting u Sofiji. Učinila je samo svojom smrću te se nismo ni mi ni Bugari proveli kao što smo mogli.
I kakvih ti tu scena nije bilo, tužnih i tragičnih scena, kad je žandar išao od kuće do kuće da javi otkaz dvorskog bala.
Gospođica Danica s Vračara, na primer, frizirala se još u dva sata posle podne, jer frizerka inače ne bi mogla da stigne, i tako frizirana sedela je grešnica na taburetu na sred sobe, i svi su u kući morali prolaziti po meta i po daleko od nje, samo da joj se ne bi ko očešao o frizuru te da se ne bi koja dlaka odvojila.
A gospođa Ljubica, gospođa koja raspolaže tako širokim srcem i stomakom, dva dana nije ništa okusila, da bi samo mogla stegnuti mider. Bilo je prosto za sažaljenje gledati je, kako puna dva dana pije samo mleko sa samo malo kajzersemle. E zamislite molim vas, kako je njoj, tako izgladneloj pao glas da je otkazan ovaj bal za koji se ona toliko podnela.
I ajd, gospođa Ljubica se mučila i zlopatila pre bala, ali sirota gospođa Dara, on sad, posle bala ispašta i muči muku. Nju je znate frizerka frizirala oko četiri posle podne, ali joj je frizura tako lepo ispala da je sama frizerka priznala:
„Badava, čovek po nekada udešava, udešava po čitav sat pa ništa. A ovo za deset minuta, pa osobito. Ja vam iskreno kažem, gospa Daro, svaka mi frizura nije nikad pa ispala za rukom, niti mi može još jedan put ispasti. Pamtite, ovo danas, da više nećete nikad u životu poneti takvu frizuru“.
I sirota Gospođa Dara, šta će sad s frizurom. Šlog je hteo udariti kad je čula da je otkazan bal i sve, sve bi prežalila, ali kako će frizuru.
Preturi odmah sve pozivnice da vidi koja je posle dvorske prva na redu od boljih i elegantnijih zabava. I nađe da je to „Velika umetnička zabava“ koja se priređuje 7. februara. I tu će se sleći elita beogradskog društva i tu će biti bogatih toaleta i veštačkih frizura.
I šta mislite šta se ta žena rešila? Rešila se prosto da do 7. ov. mes, spava na panju kao Japanka, samo da nebi pokvarila frizuru. Svaku noć, kao sinja mučenica, položi svoj lepi vrat na panj, preko koga metne malo parče porhota od detinjih pelena, a ujutru joj nabrekne vrat i muž je mora svako jutro istrljati sa špiritusom i kanforom. Hvala Bogu, te je sutra „Velika Umetnička Zabava“. A u kući gospodin Nikolinoj desila se čitava tragedija.
Gospođa se Mara obukla još u šest sati posle podne. Znala je ona da je to vrlo rano ali je pozvala svekrvu, zaovu, tetku Milku i gazdaricu gde stanuje da je vide.
Pa nije samo njih, zvala je i gospa Stana komšiku. Znate gospa Stana nije bila pozvana na dvorski bal, pa će se još više jediti.
„Kako vam se dopada haljina?“ pita gospođa Mara komšiku.
„Vrlo lepa, vrlo lepa“, dodaje gospođa Stana više šapćući.
„Baš mi je žao, komšika, što i vi niste pozvani na dvorski bal, mogli smo jedna kola uzeti.“
„Pa… jeste“, odgovara komšika a grize usne od pakosti.
U tom neko lupa na vrata.
„No hvala Bogu, evo ga moj Nikola. Sve sam se bojala zadržaće se u čaršiji pa ćemo zadocniti.“
„Kako bi zadocnili“, veli tetka Milka, „tek je pola osam“.
„Pa ono jeste…“
Kucanje se ponovi.
„Pa šta kog andraka kucaš toliko; pa baš i da sam neobučena, nisi tuđin valjda“, viknu gospa Mara i otvori naglo vrata kad pred vratima žandar.
Lepo ceo celcat žandar, stao pa salutira.
Možete već predstaviti sebi kako to izgleda kad otvorite vrata a pred vratima vam stoji žandar. Evo ja sam muško, to znam sigurno, pa ipak kad spazim tako žandara pred svojim vratima a ja vrisnem. Nije dakle nikako čudo što je vrisnula i gospa Mara. I ne samo ona, nego je vrisnula i njena svekrva, vrisnula je i njena zaova, vrisnula je i tetka Milka i gazdarica, pa je čak vrisnula i komšika gospođa Stana, koja nije bila ni pozvana na dvorski bal, te je sa svim nenadležno vrisnula.
Gospođa Mara je ne samo vrisnula no i prebledela.
„Šta je… šta je zaboga?“
„Ovaj… gospoja… imam da vas izvestim…“ poče žandarm.
„Da nije pao, da nije skrao nogu?“ pisnu gospođa Mara.
„Ne znam, ovaj“, nastavlja žandarm, „nego, imam da vas izvestim zbog…“
„On je pritvoren, je li, govori, moj Nikola je pritvoren?“ pisnu još više gospođa Mara i u tom momentu pade joj na pamet neka sitnica iz života svoga muža, zbog neke dvogube naplate.
„Nije, ovaj“, nastavlja žandar, „nego imam naređenje da vi saopštim da je večeras otkazan dvorski bal“.
I, iako je to bio veći maler nego ova ona gornja, to gospođa Mara prosto pade u nesvest.
Razume se da je njenu nesvest pogoršalo još i to, što se komšika gospođa Simka glasno nasmeja, diže se da pođe i kao usput dobaci:
„Baš mi je tako milo što nisam pozvana na dvorski bal. No, sad bi se izela živa.“
Kako je grešni Nikola proveo to veče, možete već misliti. Nije dobio ni večeru, ni soba nije bila zagrejana a u krevet kad je legao prevrtao se celu noć po nakim špenadlama, ornodlama i siherhajtsnadlama.