Kazao sam već da sam se primio službe pregledača na železničkoj stanici. Vi valjda već i očekujete da vam se pogde kad sa tog nekog položaja javim i da vam ispričam pokoji doživljaj.
Pa dabome i treba da vam se javim, ali nemojte misliti da ću i ovom prilikom pisati samo o ženama i njihovom švercovanju. Okupio sam ih a nisu sirote toliko krive. Ta ne švercuju samo one, švercuju i ljudi i to švercuju na isti način kao i one. Žene švercuju pod suknjama i onda ljudi, razume se, pod pantalonama. Ja sam već zavirio pod ženske suknje i kazao sam šta sve ima tamo; sad je pravo i prvom gospodinu koji švercuje da skinem pantalone.
To sam prekjuče i učinio.
Primetio sam odmah kad je jedan mladi gospodin izašao iz voza da su mu nešto naduvene noge. U prvi mah sam pomislio, biće bolest kakva; možda su mu noge nazeble u srpsko-turskom ratu. Ili ako on nije bio u tom ratu, možda je njegov otac, pa ocu nazeble noge i nadule se, a on se takav rodio na oca.
Da bi se uverio je li naduvenost kod toga gospodina prirodna ili neprirodna, ja mu se kao lisica prikradem i pipnem ga za nogu. U carinskoj je službi slobodno pipati noge.
Čim sam to učinio primetim da su mu noge meke. Odjurim šefu carinarnice g. Kojiću i poverljivo referišem:
„Meke mu noge.“
„Meke? Hm, hm!“ učini gospodin Kojić. „Meke su noge uvek sumnjive.“
„Da ga pretresemo?“
„Dabome.“
Prizovem odmah mladoga gospodina u žensku sobicu.
„Izvinite, molim vas. Vama valjda neće biti tako neprijatno što se morate svući u sobi gde se ženske svlače?“
„O molim na protiv.“
„Pa izvolte molim.“
„Šta?“
„Izvolte se svlačiti.“
„Zašto?“
„Pa zaboga, našto objašnjenja izvolte vi slobodno i bez ženiranja svući pantalone.“
„Ja vam blagodarim na pažnji, ali ja nemam nikakve potrebe“, pravi se lud mladi gospodin.
„Zaboga“, počeh ja da mu objašnjavam, „ne svlače se pantalone samo kad čovek ima potrebe. Biva koj put da i na osnovu zakonskih naređenja čovek mora da skine pantalone. Izvolte, dakle?“
Mladi gospodin već vide da se nema kud i skide.
Nisam se nimalo iznenadio kad je svukao pantalone. Čovek kao i svaki drugi čovek. Pod pantalonama mu čiste i lepe gaće.
Da bih se iznenadio dakle, valjalo je naterati ga da skine gaće. I ja za ljubav službe, i to učinim. Nateram ga da svuče gaće.
I šta mislite, šta je bilo pod gaćama? — Opet, lepe i čiste gaće.
Šta to znači? Sad se već nisam mogao na pola puta zastaviti. Nateram ga da skine i taj drugi par gaća. I šta mislite šta je bilo pod njima? — Opet gaće.
„Skidajte dalje!“ grmnuh ja on skide i, šta mislite šta je bilo pod njima? — Opet gaće.
„Gospode Bože, kakav je ovo gaćasti gospodin!“ pomislim ja u sebi, pa grmnuh.
„Dole i te gaće.“
On ih svuče i — šta mislite, šta je bilo pod njima? — opet gaće.
Sad mi je već bilo jasno da imam posla sa zecom koji ima devet koža.
Terao sam dalje:
„Skidajte se!“
On skide i taj par i — o Gospode Bože — pod njima opet gaće.
„Dole i njih, dole!“ grmnuh ja.
On poslušno skide i — pod njima opet gaće.
Već sam se umorio. Zovnuh drugog činovnika da me smeni.
„Molim vas kolega, na ovom je gospodinu toliko gaća, da je za ovu moju malu platu ne mogu nastaviti taj posao kome nema kraja. Kada bi mi se najzad dala naročita dijurna za skidanje gaća, pa hajde de, al’ ovako već sam se umorio.“
„Dabome, kad ste nepraktični“, odgovori mi carinik Milutin, kao čovek koji je takve stvari već doživeo.
On priđe mladome gospodinu i reče mu odlučno:
„Gospodine izvolte pošteno najaviti koliko imate pari gaća na sebi ili ću vam dati da popijete čašu ricinusa.“
„Zašto ricinusa?“ zgranu se mladi gospodin.
„Zato“, veli mu g. Milutin, „što ćete onda pokidati svu dugmad i ujedanput skinuti sve gaće što su na vama!“
„To jeste“, učini mladi gospodin i preblede.
„Dakle, koliko pari imate na sebi?“
„Dva tuceta.“
„I nijedne više?“
„I onaj jedan par prirodnih gaća.“
„Kakvih prirodnih gaća?“
„Pa… onih mojih, starih…?“
„A tako? Pa što će na vama tolike gaće. Znate li vi da ćete biti grdno kažnjeni?“
„Ali, molim vas lepo, ja moram imati toliko gaća na sebi.“
„Zašto?“
„Pa ja sam transformator a la Fregoli.“
„Milo mi je“, reče g. Milutin, „vrlo mi je milo što smo se poznali. Juče sam baš imao čast da poznam jednog transformatora sa dva para odela. Pre neki dan sam opet poznao jednog transformatora sa zimskim kaputom i bibernom bundom odozgo. U opšte u poslednje je vreme velika navala transformatora na Srbiju. Izvolte vi dakle u kancelariju g. Upravnikovu. Izvolte!“