I ova naša policija, što ume koji put da bude obešenjak da se čovek prosto iskida od smeja. Ne mislim ja na one duhovite policijske viceve, kad na primer upadne žandar čoveku u kuću i odvuče ga u kvart i tamo mu saopšti da je pogrešno on dozvan. Ne mislim ja ni na onaj večiti a oštroumni policijski vic po kome „policija živo traga“. Ne mislim ni na puno drugih viceva i doskočica kojima nas policija svaki čas iznenađuje i svaki čas daje prilike nama građanima da se iskidamo od smeja. Koliko sam samo puta ja uzviknuo:
„E, baš neka je prosto ovoj državi porez što joj plaćam; jeftinije me košta no ma kakva ulaznica a baš se živ iskidam od smeja!“
Dakle ne žalim a ne mogu ni žaliti za tolike šale kojima nas država i njeni organi, za tako jeftinu ulaznicu kao što je porez, služe. Eto molim vas, samo čitajte raport kvarta vračarskog od prekjuče, taj raport javlja da je na kapiji kafane „Crne mačke“ nađena jedna oficirska mamuza. Vi već svi osećate kako je kvart vračarski tu u lepoj figuri hteo da kaže, da je preko te kapije preskočio oficir.
Sad, kad bi kvart vračarski ceo taj događaj opisao malo opširnije a sve tako u literarnim figurama, onda bi taj izveštaj izvesno glasio ovako:
Još on nekoliko dana na ovamo, policija je primetila da je jedna mamuza neprestano predveče šetala onom ulicom gde se nalazi kafana „Crna mačka“. Policiji je naročito palo u oči, da je uvek, prilikom šetnje te mamuze, pred vratima kafane „Crna mačka“ stajala jedna varjača.
Četvrtog ov. mes. mamuza je naročito mnogo, češće no ostalih dana, šetala dotičnom ulicom, tako da je to palo u oči jednome biču koji je visio na vratima susedne bakalnice.
Za vreme te šetnje varjača je neprestano izvirivala iza vrata.
Kad je prvi sumrak pao, mamuza i varjača, vodili su iza vrata dug i poverljiv razgovor. Iz toga razgovora mogle su se čuti samo ove reči:
MAMUZA: Ama ja ne mogu, ne mogu da živim bez tebe.
VARJAČA: Zaboga, al’ kad vam kažem da sam udata.
MAMUZA: Bože moj, kao da je to neka smetnja. To što ste udati, to može biti samo jedna olakšavajuća okolnost.
VARJAČA: Da, ali moj muž oklagija je užasno neotesan čovek. On je tako grub.
MAMUZA: To verujem, ali on ne mora ništa znati.
VARJAČA: Pa dobro, ali vas molim pazite samo da vas ne opazi moj komšija bič. On je vrlo dobar prijatelj sa mojim mužem, a užasno je pakostan, pa ako vas opazi, može svašta biti.
MAMUZA: Gledaću da ne primeti. A kad?
VARJAČA: Šta?
MAMUZA: Kad se možemo sastati?
VARJAČA: Sutra, sutra na noć.
I mamuza uzdahnu, i zvrknu od sreće i zadovoljstva pa pođe a bič, na vratima komšijske bakalnice, koji je sve to čuo i video, uvi svoj zmijski rep od pakosti.
Sutra dan ujutru primetilo se da se bič i oklagija nešto poverljivo razgovaraju. Iz toga razgovora samo su ovi detalji poznati:
OKLAGIJA: E, brate moj i prijatelju moj, vidiš ja sam se doselio iz preka, kao svaki Srbin i, tako reći dobar rodoljub, da živim ovde međ svojom braćom. Pa je l’ to lepo, da mi braća moja rođena tako rade. I da je to neki tuđin, pa i da ne marim, ali brate moj rođeni brat da mi preotme ženu.
BIČ: E pa nemoj tako, ne preotimamo ti mi svi. Vidiš i ja sam odavde rodom, rodom sam znaš iz Valjeva, pa evo ja ti ne preotimam, nego ja hoću da ti pomognem i s tobom zajedno što no kažu da poginem, a da ti sačuvam ženu.
OKLAGIJA: Hvala ti kao bratu rođenom. Al’ što me je žao i što nikad prežaliti neću, to je to: zašto srpska vojska da mi dira ženu. Ta vojska, znate, to je naša uzdanica i mesto da meni ona tako reći, čuva ženu od neprijatelja, a ona da mi je otima. Eh, ta to je žalost da ne može biti veća. A tebi hvala, prijatelju, što ćeš mi se naći. Dakle noćas zajedno ćemo biti na straži.
BIČ: Zajedno.
Posle takvog dogovora i zavere desio se onaj strahoviti događaj, po kojemu policija još nije mogla saznati sve detalje, ali joj je poznato samo to, da varjača sa prebijenom drškom eno i sad leži u kuhinji, da mamuza eno i sad visi na plotu a da oklagija i bič, malo izgrebani, od juče neprestano piju „bruderšaft“.
*
Eto, kad bi kvart vračarski ceo događaj hteo figuralno da opiše, izvesno bi taj izveštaj tako glasio.
Boga mi, toliko puta mi je padalo na pamet da i sam tražim za člana kvarta, samo da bih sastavljao te izveštaje.