Nema nikoga međ vama koji nije po gde što učinio zbog sveta.
„Po meni ako je — vajka se mnogi „ja bih sasvim mogao biti i bez toga, ali moram zbog sveta.
Zbog sveta čovek kupi, zbog sveta proda, zbog sveta se ženi, zbog sveta se i razvede sa ženom i sve skoro biva zbog sveta.
„Slušaj, Milane“, veli gospa Tinka svome mužu, „mi moramo uzeti veći kvartir. Stegni se na drugoj strani, popij pivo dva manje, možeš i cigaru dve manje pušiti, ali mi moramo uzeti veći kvartir. Nije meni zbog mene, po meni bih ja mogla sedeti i u ćumezu, sve mi je jedno, ali zbog sveta. Moramo uzeti veći kvartir zbog sveta“.
„Slušaj, Joco“, veli svome mužu gospa Persa, „ti znaš da ja umem da kuvam, a nije mi ni teško, ako je po meni. Ali mi moramo uzeti kuvaricu zbog sveta. Šta će reći zaboga ako ja svaki dan zagrnem rukave. U ostalom, za mene neće ništa rđavo reći, mogu me samo sažaljevati, ali o tebi će reći svašta. Moramo, ako ni zbog čega drugog a ono zbog sveta uzeti kuvaricu“.
„Slušaj, Pero“, reći će gospa Julka svome mužu, „ako je po meni, ti znaš da je ne volim kafanu. Po meni, bogami, mogu se kafane ako hoćeš i zatvoriti sasvim. Ali ti ideš svako posle večere sam u kafanu, pa moraš onom svetu izgledati kao bećar. Izvedi me koj put zbog sveta, neka svet vidi jedan put da si i ti ženjen“.
„Slušaj, Tošo“, veli gospa Milica svome mužu. „Ova haljina na meni mogla bi još nešto malo potrajati, ne kažem da ne bi mogla. I ako je po meni, ja bih je još nosila, ali zbog sveta mi je. Moraćeš mi praviti novu haljinu“.
„Slušaj, Aco“, veli gospa Stana svome mužu, „ja ću morati da odredim jedan dan kao svoj žur-fiks. Nije mi do toga, i ako je po meni ja bih najvolela da se zavučem u moju kuću pa da gledam svoja posla i svoju dečicu. Ali ću morati zbog sveta. Znaš kako je, čovek ne može živeti po svojoj volji, mora se upravljati po svetu“.
„Slušaj, Panto“, veli gospa Anka svome mužu, „otkini s druge strane pa uzmi večeras ložu u pozorištu. Nije mi zbog mene, ti znaš da mene ne raspinje baš mnogo da gledam pozorište. Ali mi je zbog sveta; šta će reći zaboga svet, kad se ovako zabijemo u kuću pa se nigde živi ne javljamo“.
„Slušaj, Mito“, veli gospa Savka svome mužu, „ako je po meni, ti znaš da ja ne gledam mnogo na svoje zdravlje. Pristajem ako hoćeš i da se ne lečim, kad sam se već tako nesrećna rodila. Ali mi je zbog sveta, šta će reći svet, ako ja ove godine ne odem u banju. Ceo svet zna da mi je već duša u nosu, pa će svi reći da si ti tiranin i grubijan, koji hoćeš tvoju ženu da sahraniš. Uviđaš valjda i sam da ja moram i ove godine u banju“.
„Slušaj, Žiko“, veli gospođa Mara svome mužu, „mi moramo našu Micu udati, moramo dati g. Dušanu. Ja znam da se ti tome protivan, i ja sam ako hoćeš, ali moramo zbog sveta. Ceo svet već zna da se oni vole pa sad šta ćemo, moramo zbog sveta učiniti to“.
„Slušaj, Dragutine“, veli gospođa Leposava svome mužu, „već ceo svet zna kako ti sa mnom gadno postupaš, kako ne vodiš ni u čemu računa, kako si digao ruke od kuće i kako ti ja nisam jedina žena. Ako je po meni, najzad i da trpim, kad mi je takva nesrećna sudbina ali ja ovo više ne mogu da trpim već i zbog sveta. Ja ne mogu ostati kod tebe, ja idem svojoj majci“.
*
Eto tako to biva sve zbog sveta. Čak i ja grešnik, morao sam zbog sveta promeniti kapu.