Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Banjska korespodencija

Njeno pismo

Dragi Joco,

Kao što sam ti kartom javila, putovala sam sasvim dobro i lepo i mirno stigla ovde. Uzela sam onu istu sobu koju sam i lanjske godine držala, po osam dinara za dan. Čim sam se smestila otišla sam ovdašnjem banjskom lekaru i on mi je kazao, da sam vrlo dobro učinila što sam i ove godine došla. Propisao mi je da se kupam svaki dan po jedan put i da mnogo šetam, ako je moguće, rekao mi je da po ceo dan budem na svežem vazduhu. Gledaću da udesim tako.

Ovde, pravo da ti kažem, nema baš tako mnogo društva. Ja još ne znam s kim ću onako da se združim, jer tek ne mogu ovako sasvim sama kao kukavica. Ima jedno dve tri familije koje su mi poznate. Tu je naprimer g. Petar Marković sa ženom, ali je tu i njegov šurak sa njima, neki činovnik iz Narodne Banke, pa nebi rada s njima da se združim zbog toga mladića, jer nebi želela ni senka na mene da padne, niti bih želela da mi ti nešto prebaciš. Pa tu je i g. Joca Novaković sa ženom ali ne bih volela ni s njima. On je istina ženjen ali, znaš ga kakav je, gori je nego da je neženjen. Tu je i g. major Stevović sa svojom gospođom. To su vrlo krasni ljudi, s njima sam i prošle godine tako svojski provela, ali ove godine ne mogu da se rešim da im se približim jer u njihovom su društvu sad jednako neki mladi oficiri pa mi je nezgodno.

Kad je baš reč o oficirima, zamisli samo, Joco, ovde je onaj poručnik g. Dušan, znaš onaj gospa Mitrin sin što je trebao mojoj sestri da bude dever pa nije mogao dobiti odsustvo. Zamisli siromah mladić ima reumatizam. Tako me je to iznenadilo kad mi je kazao, jer ja ne mogu nikako da zamislim kako to konjički oficir može imati reumatizam. Ajd pešački, to razumem ide peške i uvek je na nogama, ali konjički oficir koji je uvek na konju, daleko od vlage, to nikako ne mogu da razumem. Ti se možda ne možeš da spomeneš ovoga mladića ali on kaže da se tebe dobro seća, i da te zdravo poštuje. Pošalji mi boga ti, Joco, onaj tvoj recepis od reumatizma, znaš kako je tebi pomogao, pa da dam siromahu, jer mi se žali kad bi ostao reumatizam, da bi morao da promeni struku, a šteta je ovako mlad čovek pa da menja struku.

Ja sam te molila da mi kupuješ sve novine da bih od dugog vremena čitala podlistke ali kako mi je sad doktor preporučio da što više šetam, to neću imati kad da čitam pa nemoj badava da se trošiš i da kupuješ novine. Vidiš, kako ja mislim na svaku sitnicu i staram se samo da te što manje koštam.

Nemam šta više da ti pišem jer tek je danas drugi dan kako sam ovde. Kad se malo bolje upoznam pisaću ti. Danas ću početi kupanje.

Paziš li na kuću kao što sam ti kazala; zaključavaš li dobro, pazi dva put obrni ključ. Kako ti ide, umeš li da nameštaš sam krevet; pazi stari veš bacaj uvek u onu korpu iza vrata, kao što sam ti kazala a nemoj po tvome običaju, bacati po celoj kući.

Pazi na sebe i čuvaj zdravlje, jer ja to najbolje znam šta vredi, kad se ovako patim. A pazi i inače na sebe, nemoj kad dođem u Beograd da čujem što god o tebi.

Pozdravlja te mnogo i iskreno ljubi

— tvoja, supruga i mučenica, Milica.

Njegovo pismo

Draga Milice,

Primio sam i kartu i pismo tvoje i zdravo sam se obradovao da si lepo i mirno putovala. Nemoj za mene ništa brinuti, gledaj ti samo na sebe i na svoje lečenje.

Ja se nikako ne sećam toga g. Dušana a evo ti šaljem onaj recepis. Kaži mu da ovom mašću treba svako veče sve zglavkove da istrlja i neka uzima pored toga što god za znojenje. Ako je kod njega tako jak reumatizam, nemoj mnogo da se viđaš s njim, izbegavaj ga koliko god možeš jer je reumatizam vrlo prilepčiva bolest.

Ja uvek dva put obrćem ključ kad zaključavam kuću. Krevet lepo nameštam, već sam se izvežbao; juče sam presvukao jastuke i stare navlake bacio sam u korpu iza vrata, kao što si mi kazala. Svako jutro navijam sat i svako posle podne zbiram iz gnezda jaja od naših kokošaka, kao što si mi kazala. Jaja mećem u onu tendžeru na donjoj polici.

Za kuću ne brini i ne brini i za mene, staraj se samo da izađeš na kraj sa toliko novaca koliko sam ti dao, jer ne znam gde bih mogao još naći ako bi mi potražila.

Ne boj se da ćeš čuti što god za mene, ti znaš dobro da ja nisam od takvih ljudi. Nisam ni prema tebi takav a kamo li prema drugima.

Pazi se sa pri šetnjama ne nazebeš i javi mi s kim šetaš.

Pozdravlja te mnogo i grli

— tvoj Joca.

*

Gledaću da još koje od banjskih pisama dobavim, ta sad su ona interesantnija no najlepši roman u podlistku.