Sutra je, na dan Oceva, izbor narodnog poslanika. Možda je baš to tako i udešeno da se otac otadžbine izabere na sam dan oceva.
Još od rane zore videćete ulicama puno dece, jedna trče od kuće do kuće da dobiju smokava i lešnika a druga trče u izborne kvartove da dobiju male crvene kuglice.
Kažu ljudi, koji se razumeju u politici, ako sutra pobedi opozicioni kandidat biće pata karte u Skupštini. To znači, pri brojanju karte se neće računati no samo figure. Sve mi izgleda da će u tom slučaju radikali imati makove u rukama a samostalci žandare, pa će se tako nositi dok jedni ne izgube partiju.
I tako sutra će u Beogradu igrati ulogu naše noge i ruke. T. j. noge radi vezivanja a ruke, zbog turanja ove crvene kuglice u plehanu kutiju. To znači da će glava sutra biti organ sa svim sporednog značaja. I ja se spremam sutra da glasam. Danas sam se ceo dan vežbao; kupio sam lešnike pa sam ih turao gde god sam video kakav sulundar. Glasaću za… ali, glasanje je tajno a to znači da ne treba nikome poveriti svog kandidata. Inače kad nebi bilo tajno glasanje, nebi mu prethodili tajni pretpisi i tajne naredbe.
Ja ću vam već u idućem feljtonu, kad budem govorio o izborima, poveriti za koga sam glasao.