Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Vi se svi sećate da mi jednoga dana došla deputacija i ponudila kandidaciju za narodnog poslanika. Od toga dana pa sve do danas izmenjene su izmeđ deputacije i mene ovakve depeše:

Ben-Akibi, Beograd. — Narod ostaje pri svojoj kandidaciji. Veliko oduševljenje za vas. Molimo program. — Deputacija.

*

Deputaciji. — Stojim nepokolebljivo uz one koji me kandiduju. Učiniću sve i sva da budem izabran. Program sporedna stvar. — Ben-Akiba.

*

Ben-Akibi, Beograd. — Narod je plakao prilikom čitanja vašeg telegrama. Izvesni smutljivci ostaju pri tome da se od vas traži program. Narod je uz vas. Šta da se radi? — Deputacija.

*

Deputaciji. — Odstranite smutljivce, zadržite narod. Sazovite naročiti zbor i obavestite narod da je program sa svim izlišan. — Ben-Akiba.

*

Ben-Akibi, Beograd. — Zbor sjajno posećen. Policija nam ide uz nos. Narod je to namirisao i svi su uz nas. Milina je videti kako je narod zanet oduševljenjem za vas, digao ruke i od njive i od livade i od vinograda i od svih poslova. Letina će propasti ali će narodna svest pobediti. Smutljivci odstranjeni, ovi koji su ostali ipak traže program. — Deputacija.

Posle ovih depeša, izmenjenih izmeđ mene i naroda, već nisam imao gde, morao sam sesti da izradim program.

Evo dakle moga političkog programa sa kojim ću izaći pred birače:

  1. U načelu sam protivan da Srbija bude dužna. Svaka mlada država treba to da izbegava, jer kad se u mladosti na to navikne, posle se celog života svoga ne može da oprosti dugova.
  2. Ako se ipak ne može da prođe bez zajma, onda neka ga bude, ali i u tom slučaju nisam za to da se traži kod neke naročite grupe i po raznim finansijskim pijacama. Mnogo je bolje dići zajam na menicu na dva dobra potpisa. Dobri bi žiranti bili na primer Engleska i Holandija a menica bi se mogla eskontovati u Beču.
  3. Što se tiče nabavke topova, radiću svim silama, da se ta stvar poveri beogradskoj opštini. Država je srpska probala s komisijama, pa badava, ne ide joj od ruke. To je kadra samo beogradska opština da izvede, dakle njoj to treba poveriti. Ona će ovako urediti stvar: izabraće jednu komisiju da proputuje razne prestonice; drugu da proba topove; treću za lafete; četvrtu za točkove; petu za farbu kojom će biti lafeti prefarbani; šestu i t. d… i tako će uopšte udesiti stvar, pa ćemo se u slučaju rata privremeno poslužiti topovima iz vojnog muzeja.
  4. Što se tiče železnica, ja ne smatram za važno pitanje da li će ona biti uskoga ili širokoga koloseka. Ja sam samo protivnik tunela u Srbiji. Neka postoje tuneli onako zbog stranaca, zbog fotografisanja za ilustrovane listove i zbog anzihts-karata, ali da se to tako nekako udesi da železnička pruga prolazi mimo tunela.
  5. Što se tiče trgovinskih ugovora sa Austrijom, ja bih potpuno pristao na to da nam Austrija može vratiti kad god hoće naše svinje ali s tim da i mi njima možemo vratiti njine svinje. Neka oni nađu da su zaražene naše svinje a neka nam dozvole samo da mi nađemo da su zaraženi Škodini topovi.
  6. To bi bilo moje gledište na opšta pitanja koja su danas na dnevnome redu. Kod pojedinih struka među tim tražio bih ove reforme:
    1. da se još u osnovnim školama zavede glasanje sa kuglicama kao obavezan predmet. Drugi narodi zavode kao obavezne predmete u osnovnoj nastavi: gimnastiku, poljsku privredu, ekonomiju i druge ovim slične predmete. Razume se to da svaki narod čini prema svojim potrebama, prema osobinama narodnim i prema zanimanju dotičnoga naroda kao najglavnije. Kako je jedno od najglavnijih zanimanja našega naroda glasanje, zašto se nebi deca još u osnovnoj školi tome već vežbala, kako bi docnije, kao građani bili spremni za jedan od najglavnijih poziva u životu, za — glasanje;
    2. tražio bih da se sasvim preuredi poštansko-telegrafska struka. To bi se postiglo time, što bi se svi poštari preveli u telefoniskinje a sve telefoniskinje u poštare. Na taj bi se način dvoje postiglo: muški kao telefoniskinje ne bi bilo toliko radoznali da osluškuju šta ko razgovara a drugo, ženske kao poštari nebi zavlačile svoje prste u državne kase;
    3. tražio bih da se uredi svešteničko stanje, tako da se jedan put tačno zna šta je „svešteničko stanje“ a šta nije „svešteničko stanje“, kako se u buduće nebi dešavalo u Srbiji da popovi udovci smatraju za uređenje svešteničkog stanja držanje domaćica i mladih kuvarica;
    4. tražio bi da se sa svim ukinu šumari. Šume je narod podigao, pa zašto ih on ne bi i čuvao. Zar u Srbiji nije dosta i inače šumskih ljudi i šumskih uprava, nego još i ukazom ih postavljati.

Pored svega izloženoga, podneo bih u Skupštini 174 interpelacije i pitanja; i energično bih udarao na — državnu blagajnu.