Bilo je sinoć dosta kasno, u tramvaju. Hvala Bogu bilo je struje i nismo nigde prekidali put. Sede u ćošku njih dvojica i razgovaraju a ja treći, praveći se da ih ne čujem.
„A otišli poslanici?“
„Otišli.“
„Čita li ti, boga ti, o tom carinskom savezu?“
„Čitao sam.“
„Ja to ne razumem. Imamo li mi koristi od toga?“
„Pa, brate, to je jasno. Sve što od sad Bugarska bude provozila kroz Srbiju na strane trgove biće slobodno od carine a sve što Srbija bude provozila kroz Bugarsku na strane trgove biće takođe slobodno od carine.“
„Opet ne razumem, jer ne znam koje artikle Bugarska prevozi kroz Srbiju a koje opet artikle Srbija kroz Bugarsku?“
„I to zar ne znaš. Pa eto, brate, Bugarska izvozi preko Srbije komite za Maćedoniju…“
„A Srbija?“
„A Srbija izvozi preko Bugarske svoje energične note, koje šalje u Carigrad, ma da iste na tamošnjoj pijaci nikakve cene nemaju. Eto, zato je napravljen carinski savez.“
Stade tramvaj, ja siđoh i ne čuh nastavak ovog razgovora.