Dobijam silna pisma, potpisana i nepotpisana, neračunajući ona koja mi se preko novina upućuju. Ja moram s vremena na vreme ovako kroz moju rubriku da odgovaram svima dobrim ljudima i lepim ženama koje mi se obraćaju. Odgovorio bih ja i preko pošte, ali nemam poverenja. Istina se naša beogradska pošta u poslednje vreme reformisala, na novo se ofarbala i svaki činovnik dobio je nov novcat kavez, ali ja mislim da bi uprava beogradske pošte veću reformu izvela da je prefarbala same činovnike, čime bi postigla da oni, činovnici, iz ovih poštanskih ne idu u državne kaveze, kao što to često biva.
U ostalom, kako je da je, tek ja nemam poverenja u našu poštu i onima kojima dugujem odgovorom, odgovoriću kroz moju rubriku. A stojim na raspoloženju svima mojim čitaocima sa savetima i upustvima, onako kao dr Štrent kroz „Mali žurnal“.
⁂
D. J. Šabac — Javljate mi da je po Šapcu puko glas da se ja sa onim hanumama nalazim u okolini Šapca. I to ste mi tako odlučno u pismu tvrdili da sam i sam u jednom momentu posumnjao da li sam ja tamo ili ovde. Da bi se uverio, otrčao sam kući da vidim hoće li moja žena primetiti da sam ja ovde, jednom sam detetu opalio šamar da vidim hoće li ono primetiti da sam ja ovde, no osim tih sitnica ja sam učinio i jednu krupnu probu. Pošao sam jednom ulicom kojom već godinama ne prolazim a u kojoj stanuju moji kreditori; da vidim hoće li oni primetiti da sam ja ovde. I da vidite — primetili su. Prema tome ja nisam mogao biti u Šapcu. Iako je Šabac sasvim usput kad se pođe iz Beograda za Pariz ipak mi nismo udarili tim putem već smo išli zaobilaznim putem preko Pešte i Beča.
Drugi put ću udariti na Šabac kad već vi velite da bi me tamo tako usrdno dočekali.
*
Đ. P. Niš — Radi ste da znate hoće li zbilja u ovom carinskom ratu da se svedu činovničke plate na polovinu. Hoće da bome, sve, sve će se svesti na polovinu. Primaćemo pola plate, plaćaćemo pola poreze, kafedžije će davati pola porcije mesto cele i u opšte sve, sve će se svesti na polovinu. I sad nastaje pitanje šta ćemo s onim što je sad već polovina n. pr. naša lepa polovina. Pošto je naša lepa polovina sad već, bez carinskog rata, polovina, ostalo bi da se ona svede na četvrtinu. I zaista, ako mi muževi uspemo da naše lepe polovine, ili bar njihove prohteve i želje, svedemo na četvrtinu, onda ćemo verujte, moći das istrajemo u carinskom ratu sa Austrijom.
*
G-đici T. V. Beograd — Pitate me hoću li na zabavu „Malog pozorišta“ doći kostimiran jer ste radoznali kakav bi kostim bio Ben-Akibov. Doći ću, doći ću kostimiran, a moj je kostim već poznat, lako će te me poznati. Koga prvog sretnete sa ufačlovanim ili rovašenim nosem, to sam ja; to je moj kostim.
A vi? Toliko se gospa i gospođica spremaju da dođu u kostimima i poverile su mi kako će biti obučene. Zašto mi se ne bi i vi poverili.
*
Gospođi K. P. Ovde — Vi me molite da se primim jedne vrlo delikatne misije. Znajući za moju naviku da svuda zavlačim nos, molite me da se primim za vašeg ljubavnog detektiva, jer sumnjate da vam je neveran muž. Gle ti lole jednog, zar se sme biti neveran prema tako lepoj gospi kao što ste vi? Dajem vam reč da ću ga uhvatiti, izvolte mi se samo poveriti. Razume se, vi mi nećete zameriti ako ja to posle upotrebim i za jedan feljton. Tako ćemo se loli još lepše osvetiti.
*
Kojima nisam odgovorio neka budu strpljivi. Odgovoriću već.