Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Nedeljni pregled

Ima nedelja i praznih i punih. Ali ona je baš puna kao grozd. U ostalom, pred berbu je, te ako neće sad biti sve zrelo što očekuje zrelost, a ono ne znam kad će.

Dakle svi događaji iz ove nedelje, o kojima ću vas ja u ovome pregledu obavestiti spadaju u zrele događaje.

Eto na primer vi ne možete sporiti da gospođa Spasića, primadona naše opere, spada u zrele ženske.

E, ona je kao takva preksinoć na pozornici preklana i to je jedan od najinteresantnijih događaja iz prošle nedelje.

Zamislite žensku koja igra ljubavnicu, igra je zanosom koji Spasićki ne oskudeva, pa ujedanput joj pred nama svima — poteče krv. Možete zamisliti tu scenu. I da je bar ranio koji kritičar pa ajd ajd, nego — pevač i to niko drugi nego lirski tenor. Lirski tenor i krv, to su takve dve protivnosti kao, recimo, pop — udovac i mlada a lepa kuvarica.

Hvala Bogu, kao što čujemo, g-đa Spasićka je u Državnoj Bolnici profircana i moći će još večeras da izdrži a da šav ne prsne.

A je li istina, boga vam to, da se u našoj opštini skrhala galerija za publiku, pre no što je publika i puštena na istu.

A ko bi se nadao da će g. Velja predsednik izmisliti tako dobar vic. Grešni Glavinić, nosio se sa publikom kao niko njegov. A Velja to žestoko udesio. Napravio galeriju sa koje će publika slušati sednice pa, pre no što bi se publika pustila, on udesio da galerija padne. I sad, čik mu ga ko ode na galeriju!

Lep i, što je glavno, čisto opštinski vic!

Ima već tri četiri dana kako se muti na kišu. A bilo bi i vreme, jer su već sve beogradske dame pokupovale jesenje šešire.

Izgleda da je poslednja ordenska kiša pokvarila i Bogu račune. Bilo bi suviše i od samoga boga da dva pljuska, jedan za drugim, pusti na jedan isti narod.

Posle ovih ordena, možemo trpiti sušu čitavu godinu dana.

Bečki listovi javljaju da je prvi naš transport svinja, od stupanja u život novoga trgovinskoga ugovora, stigao je u Beč.

Ban Hrvatski Rauh, telegrafisao je u Beč, da se u toj pojavi krije „veliko-srpska propaganda“, i bečka je vlada, u sporazumu sa Vekerlom, donela odluku, da ni jedan vladin čovek iz patriotizma, od tih svinja ne okusi ni trunku mesa, izuzimajući šumku, vrat, kremenadle, čigericu, glavu, rebra, leđa i druge delove.

Rodoljubiva pojava, koja bi svima narodima mogla služiti na ugled.

Danas je dan konjskih trka. Znači da će danas junak dana biti kakav konj. S toga se valjda večeras u „Bajacu“ u Narodnom Pozorištu, magarac Marko i oprašta sa publikom. Kao veli:

„Kad već i konji mogu da igraju nekakvu rolu u našem društvu, onda šta ćemo mi magarci tu!“

Inače je politička situacija sasvim bistra. Bugari su već poslali svoje pozorište u Makedoniju i počeli su da igraju prvi čin. Kod nas se još svira uvertira i očekuje se junak komada Dr. Milovanović, pa da se digne zavesa.

Prvi je znak već dat.