Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Nedeljni pregled

Celu ovu nedelju ispunila je kriza i to je toliko ispunila, da se prelila i u iduću nedelju.

A čudna neka kriza. Otegla se kao talijanske makarone.

Što je najgore, kandidati za ministre ne mogu više da izdrže noseći na ovoj vrućini cilinder već deset dana.

A tih cilindera ima tako mnogo ovih dana na Terazijama da sam ja, koji celoga života nosim cilinder, morao skinuti samo da me ne bi svet smatrao kao ministarskog kandidata.

Ja međutim ne mogu ni biti kandidat za ministra jer sam, upitan jednom, odlučno izjavio da bi pristao primiti se jedino za ministra bez portfelja i bez ministarske odgovornosti.

*

Ali ova nedelja nije samo krizna nedelja nego je i aferna nedelja.

Gde god se okreneš sve same afere. U Šapcu gospođa Zdravkovićka drži maramu natopljenu eterom na nos, da ne bi pala u nesvest; u Beogradu, upravni odbor „Balkanske Banke“ drži maramu natopljenu eterom na nos da ne bi pao u nesvest.

Znate li da se meni taj Skakavac dopada. On se bukvalno drži svoga imena i skače s banke na banku kao odistinski skakavac.

Samo što mi u ovom slučaju sa „Balkanskom Bankom“ pade na pamet ona narodna priča o poteri na skakavce.

Dobio kmet naredbu da pobije skakavce koji su pali na polje, pa krenuo sa poterom. Tek izišao k njemu skakavac pa na čelo. Pudar dohvatio motku pa pljus kmeta po čelu, te ubi skakavca a onako usput ubi, razume se, i kmeta.

Kad su se vratili u selo a pudar se hvali. Veli:

„Pogibe jedan od naših i jedan od njihovih, ali ih bar rasterasmo.“

Zar vam i ovom slučaju ne liči da je skakavac skočio na čelo „Balkanskoj Banci“. I što je glavno i ovde pogibe jedan od naših i jedan od njihovih.

*

Kermes, opet kermes. Sad razume se nije na Adi Ciganliji nego na Kalimegdanu.

Bog i duša još će konfete, koliko se kod nas troše, postati važan uvozni artikal. Vidićete da ćemo kod idućeg trgovinskog ugovora sa Austrijom, mi zapeti za konfete ako Beč opet zapne za naše svinje. I onda će već lakše ići s ugovorom, kad popustimo mi na svinjama a oni na konfetima.

*

Da završim jednim tužnim sećanjem, kojim se završava današnja nedelja.

Danas je već tri godine kako smo sahranili Janka i danas je već tri godine kako smo zaboravili Janka…

Hoćemo li ga se setiti; imamo li mi već jednom kad da se setimo onih koje ne smemo zaboraviti?