Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Nedeljni pregled

Poslednja nedelja, kao što znate, prošla nam je sva u grmljavini. Zatutnjilo nad Beogradom pa grmi li grmi, a nikako da razumem šta mu to znači.

Da kažete da u Beču postoji grmljavinska stanica, pa ajd ajd, onda bi i razumeo. Ali je takvu stanicu teško ustanoviti. Ako ikad, zimus su baš činili sve moguće pokušaje u Beču da otuda grme, pa mi glas nije dalje dopreo od Pešte.

Ili, Bog i duša, prošle se nedelje vozao zagrebački Sv. Ilija — Rauh, kroz Hrvatsku, pa da nije nešto otuda ova grmljavina. Jer odista gde god je stigao Rauh dočekali su ga sa tolikom larmom, zviždanjem i „ua!“ da je to zbilja ličilo na grmljavinu.

Ako je to, onda će još biti grmljavine, jer kad narod zagrmi on se lako ne ustavlja.

Izvesno svi pratite suđenje špijunima a videli ste i šifru koju su objavile „Politika“ i „Mali Žurnal“.

Ne znam da li ste proučavali tu šifru, a ako jeste, morali ste primetiti kako se ta šifra neobično brine za komitske upade. I još nešto. Jeste li primetili na dva tri mesta u šifri: „Narod je preplašen, on bi želio da se zaključi mir“.

Austrijski generalštabni ludaci misle da u Dragačevu i Čajetini sede sve same bečlije, koji od raketle misle da je bomba, i kojima poispadaju zubi kad izgovore samo reč „rat“.

Preksinoć se u Pozorištu desila panika. Protrčao jedan žandarm i zbog toga jedna gospođica pala u nesvest. Budi te Bog s nama! Je razumem da gospođice padaju u nesvest kad protrči na primer nekakav poručik, ali šta ima zbog žandara da se pada u nesvest.

A u našem se Pozorištu u opšte ne treba bojati požara. Požari su opasni u onim pozorištima, gde ima mnogo dekoracija. Kod nas bi sve dekoracije (četiri sobe i dve šume) mogle izgoreti za pet minuta, pa da se predstava opet produži. A kakve su nam dekoracije, čak se pri produženju prestava nebi ni primetilo da je malo pre bilo požara.

S te strane bi publika mogla biti sa svim mirna.