Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Nedeljni pregled

Prekjuče sam zaboravio da pregledam prošlu nedelju. Pa u ostalom ovako je i pravilnije govoriti o prošloj nedelji pošto ona odista i prođe.

Prošli nedelja je bila nedelja vašara, održan je vašar kod Markove Crkve, održan je vašar kod Savinačke Crkve i napravljen je diplomatski ukaz u Ministarstvu Spoljnih Poslova. Ta tri vašara, koja se svake godine u ovo doba održavaju, ove godine su ispala malo drugača no do sada. G. Mitropolit se našao pobuđen u interesu morala i crkve da zabrani kod vašara koji se drže oko crkava prisustvo klovnova, žonglera i pajaca, i time je nagnao ove da se svi ukupno pojave na onome trećem vašaru, u diplomatskom ukazu.

Licitacije su već još prošle nedelje potpisane, i svako je dobio i razapeo svoju šatru. To ste videli na Batal-džamiji i kod Svetosavske crkve, a videćete i u diplomatskom ukazu, koji će se kroz dan ili dva objaviti.

Još jedna novost iz Ministarstva Spoljnih Poslova. Ministarstva Spoljnih i Unutrašnjih Dela iseliće se iz dosadanje zgrade i ta će se zgrada ustupiti Dvoru.

Sad je nastala grdna briga gde da se smeste ova dva nadleštva, kad u Beogradu nema velikih i praznih zgrada. Jedni predlažu da se ministarstvo spoljnih poslova smesti u Višu Žensku Školu a Ministarstvo Unutrašnjih Dela u žandarsku kasarnu. Drugi su opet mišljenja da bi Ministarstvo Spoljnjih Poslova moglo da se useli u kasarnu muzike Kraljeve Garde a Ministarstvo Unutrašnjih Dela u mitropoliju. I tako izgleda da će se vrlo teško naći pogodne zgrade za ova dva ministarstva, te će se vrlo verovatno pristupiti najprirodnijoj kombinaciji i ministarstvo policije će se useliti u Upravu varoši Beograda a ministarstvo spoljnih poslova uzeće u Beču jednu zgradu, pošto su tamo jevtinije kirije.

Još jedna reforma u našoj državnoj administraciji. „Crkveni Poslovi“ odvojiće se od Ministarstva Prosvete. Ministar prosvete je mišljenja da „crkvene poslove“ pridoda ministarstvu pravde. Ministar Pravde je čuvar državnog pečata, pa nek bude i čuvar državne crkve, zatim, ministar pravde ima pod sobom sudove i kaznene zavode, i u opšte pri ruci sve ustanove koje su potrebne kaluđerima i popovima.

Čujem međutim da je Arhijerejski Sabor protivnoga mišljenja. Arhijereji su mišljenja da bi bolje bilo da se „i crkvenih poslova“ pridoda ministarstvu finansija i to, ako je moguće, Poreskoj Upravi.

Videćemo, kako će se ova reforma svršiti.

*

Iz Turske stižu raznoliki glasovi. Izgleda da se tamo sad već ne može više da pozna ko je mladoturčin a ko staroturčin, nego su počeli sve od reda da vešaju, pa neka se oni tamo, na onome svetu, predvajaju u mladoturke i staroturke.

Kao najinteresantnija je novost poslednjih dana, što je iz Carigrada poslato za Solun, četiri vagona bula za Hamilov harem.

Solun je Carigradu poslao vojsku, Carigrad Solunu sad šalje bule. Sasvim kao što treba; solunski vojnici i carigradske žene napravile su „šen angle.“

Čim je Abdul Hamida u Solunu prošao prvi strah a on se seti da je sve svoje blago ostavio u Jildizu. Sedne odmah i napiše depešu:

„Pošljite mi sve blago moje.“

Oni opet u Carigradu, sasvim mladoturski razumu ovu Sultanovu želju, spakuju mu sve bule u četiri vagona i ekspediraju u Solun.

Carigradski špediter, koji je poslao ovaj transport, dobio je nalog da bule plombira i da na leđima svake bule napiše: „Ne tumbaj!“ i kad su vagoni stigli u Solun najpre je pregledano je li na svakome vagonu nepovređena plomba.

I tako je Abdul Hamid dobio svoje blago natrag. Međer su ovi mladoturci ipak velikodušni.