Vekerle i Rauh su bili u Beču, gde je održana jedna vrlo važna konferencija, kojoj je predsedavao prestolonaslednik Franja Ferdinand a prisustvovao i baron Erental. Tom prilikom su utvrđene deset austrijskih zapovesti, od kojih će se kopija poslati grafu Forgaču, Jozun Franku, baronu Benku, Đorđu Nastiću i ostalim uglednim austrijskim političarima.
Tih deset austriskih zapovesti glase:
- Ne budi Srbin;
- Zaboravi da su ti i otac majka bili Srbi, ako živiti želiš;
- Ne klanjaj se grbu srpskom, ni zastavi srpskoj, ne gledaj ni u dugu nebesnu, ako bi se ona pokazala u vidu trobojke; ne upotrebljavaj ni čaše, ni flaše niti ma šta drugo što bi bilo u tri boje;
- Poštuj Austriju i uzgred još Ugarsku, ako želiš da ti blago bude i da dugo poživiš na zemlji;
- Ne uzimaj oružje u ruke;
- Ne pomišljaj da živiš tvojim samostalnim životom;
- Ne traži ono što može vređati Austrijsku osetljivost;
- Budi zadovoljan kada ti Austrija otme sve i kada sa tebe skine sve, jer i go kad budeš teši se time da je još uvek koža na tebi;
- Ponizi se pred Austrijom i sagni čelo ako hoćeš da stečeš milosti u Gospodi Boga tvojego;
- Slušaj savete velikih sila, kada su oni korisni po Austriju a nemoj ih slušati ako su oni protivni interesima Austrijskim.
Amin!
⁂
O, ljudi Božji, kako ima stvari tako prostih i jasnih a čovek ne može odmah u prvi mah da ih objasni sebi. Kad sam čitao srpsku notu upućenu velikim silama, ja nikako nisam mogao sebi da objasnim šta mu je značila ona fraza „bez rezerve“.
Sad mi je međutim to potpuno jasno. To je značilo dakle „bez rezervista“. Mi predajemo sudbinu svoje zemlje Evropi „bez rezervista“ mi dočekujemo mobilizaciju Austrijske vojske „bez rezervista“ i najzad, mi ćemo pregovarati sa Austrijom „bez rezervista“.
Eto, to je bio pravi smisao naše note.
⁂
I sad je na redu da napravimo repertoar Srpskoga Naroda. Mnogi komadi koje je do sad igrao nisu dobro prošli. „Stara vrlina“ je svim propala; „Čas“ se vrlo traljavo drži na repertoaru a „Sveti plamen“ se ugasio.
Pa kad te komade skinemo sa repertoara, šta nam ostaje? „Veštica“, taj stari i otrcani komad koji nam se svaki čas javlja na pozornici i koji je učinio da smo našu političku sezonu zaključili sa „Tako je moralo biti“.
„Dve sirotice“ (Bosna i Hercegovina) još koji dan pa će sići sa pozornice i tada nama Srbima ostaje jedino da sa rezignacijom stavio na repertoar komad: „Trideset godina iz života jednoga kapetana“. Ah, taj ćemo komad vanredno lepo odigrati, jer svi imamo volje, jer smo uigrani.
Preporučuju nam još da stavimo na repertoar komad „Nada“ ali ja mislim da taj komad niti bi bio dobro primljen niti imamo snage koje bi ga izvele.