Badava, ne može se osporiti da kod nas društveni život sve više i više razvija. Gotovo nema socijalne potrebe radi koje ne postoji i naročito udruženje da ja zadovolji ili bar pomogne. I što je u tome najpohvalnije to je, što privatna inicijativa otima sve većeg maha i uzima sve više i više na sebe poslova koje su ranije vlasti po dužnosti vršile.
Eto na primer zbiranje dece sa ulica, posao koji je ranije vršila opština u sopstvenoj režiji, vrši sad materinsko udruženje. Sad se takođe osnovalo i očinsko udruženje.
Ja sam već podavna čuo za nameru da se obrazuje očinsko udruženje i uvek sam do sad mislio da će ono imati sa svim drugi cilj. Ja sam mislio da su za obrazovanje ovoga udruženja uzeli inicijativu oni muževi čije su žene članice raznih udruženja, pa zbog sednica nikad nisu kod kuće. Ako oćete čak, takvo bi očinsko udruženje moglo biti i opravdano. Zamislite samo jednu gospođu koja je članica „Ženskog Društva“ pa „Kola Srpskih Sestara“ pa „Materinskog udruženja“, pa „Đačke trpeze“ pa „Društva Kneginje Ljubice“ i ne više nego jedan put godišnje članica kakvog odbora bilo za priređivanje zabave, koncerta, kermesa ili ma čega drugoga što se kod nas svaki čas priređuje u korist humanitarnih celji. I zamislite da ta gospođa ima kod kuće ne više nego jednog muža i dvoje dece. E pa kad sve to zamislite, recite mi sami šta će da radi taj grešni muž sa tom još grešnijom decom koja su večito sama kod kuće?
Takvi muževi vidite, čija su deca večito sama kod kuće, je sam mislio združili su se i osnovali „Očinsko udruženje“ sa zadatkom da svakog dana po jedan dežura i obilazi sve kuće članica raznih udruženja, kako bi koliko toliko obišao decu koja su sama kod kuće. Da je društvo zbilja osnovano samo u toj celji, ja sam čak hteo prvi da se primim dežurstva to da čitav mesec dana besplatno obilazim tu napuštenu decu.
E, ali nije u toj celji obrazovano udruženje. Sinoć je baš bila sednica novoga „Očinskoga udruženja“ i ja sam bio više onako, kao gost, tamo. Interesovao me je zadatak takvog jednog udruženja pa sam otišao i nezvan na sednicu.
I iz razgovora, debate m polemike saznao sam ove detalje:
- „Očinsko udruženje“ osniva se kao pandan „Materinskom udruženju“.
- Pošto će to biti pandan-udruženje, uzeće na sebe i pandan-zadatak t. j. kao i materinsko i ovo očinsko udruženje imaće za zadatak da vodi računa o napuštenoj deci.
- „Očinskom udruženju“ biće u glavnome zadatak da traži napuštene i izgubljene sinove.
Pitali su i mene za savet kako bi mogli svoj zadatak postići i je sam im rekao da će to moći ako budu stalno snabdevani spiskovima štatista beogradskog nar. pozorišta; ako se budu starali da imaju uvek pri ruci spiskove onih što ostaju bez prenoćišta i ako svake noći po jedan član upravnog odbora obiđe sve kafane i kafanice.
Još sinoć na sednici bila bi izvedena organizacija ovoga društva ali se očeva nisu složili u jednoj tačci. Jedan od njih predlagao je da ne dežura svako veče po jedan nego ceo upravni odbor da ide svako veče iz kafane u kafanu da traći svoje izgubljene sinove. Na to je predsednik rekao da bi to bilo vrlo opasno jer 6i se usled toga mogla pojaviti potreba za osnivanjem društva koje bi lovilo izgubljene očeve.
Eto zbog te sitnice nisu se prisutnici složili te je i cela stvar odložena do iduće subote. Ja sam obećao da ću biti prisutan i toj sednici pa ću tada opširnije i govoriti o celoj stvari.