To je bilo još za vreme toplih dana, zaboravio sam samo da vam pričam tada o tome.
Legao ja tako posle večere pa čitam novine. A ja imam naročiti svoj način čitanja novina. Tako na primer, kad čitam uvodni članak a ja obično legnem na levu stranu, jer u tom slučaju ni malo mi nije potrebno srce da radi, mogu ga sa svim pritisnuti; kad čitam „ženski svet“ prevrnem se i legnem na desnu stranu kako bi mi leva strana bila slobodna te kako bi srce moglo funkcionisati, kad čitam dnevne vesti i ostale sitnice, ja obično ležim na leđima a kad čitam podlistke u kojima se pričaju strahoviti događaji, ležim obično potrbuške da bih na taj način izbegao grčeve.
Dakle tako to veče, ležim ja na leđima i već prema tome znate da čitam nešto sa svim nevino. Čitao sam baš neku zanimljivu beleščicu pod naslovom „Čudo od deteta“. Tu se priča o nekom detetu, rođenom u mestu Grotlandu u Americi koje je već u petoj godini dobilo brkove i osećalo potpunu mužansku snagu te je počelo tako da se ponaša da su roditelji našli za umesno da ga ožene. Oženio se i već u sedmoj svojoj godini imao je dvoje dece. Bilo je sa njim raznih nezgoda: tako na primer on je kao dete od šest godina imao prava da se u kupatilu kupa sa ženskima sve dotle dok mu ženske nisu uhvatile njegovu slabu, odnosno njegovu jaku stranu pa ga isključile. Njegovi predci su dugo živeli pa će verovatno i on. Jedan američki statističar je izračunao da će on u svojoj šesetoj godini, kako je rano počeo, imati pedeset i petoro dece.
Vrlo zanimljiva beleška i baš sam je u slast pročitao a čitao bih i dalje da ne čuh sa svim blizu mome uvu neki tih, vrlo tih razgovor.
Neokrećući glavu okrenem samo oko i spazim na mome jastuku dve buve, baš nedaleko od moga uveta, sastale se tu u borama šlingeraja (svi jastuci na kojima ja spavam šlingovani su) pa se nešto dogovaraju. Bacim razume se novine, jer ako mi treba da čitam o kakvom amerikanskom događaju, šta će mi amerikanskiji događaj no što je ovaj razgovor buva.
Sa svim tiho i poverljivo razgovaraju i nesluteći da ja osluškujem njihov razgovor.
A evo šta su razgovarale:
PRVA BUVA: Ne sad, vidiš da je gospodin još budan, čita novine. Kad ugasi sveću.
DRUGA BUVA: Pa da… i mene je sramota kad gori sveća.
PRVA BUVA: Pa dobro, a gde da se sastanemo?
DRUGA BUVA: Ja mislim pod samim nosom gospodinovim, u njegovim brkovima.
PRVA BUVA: Nije zgodno, on strahovito duva pri spavanju, može nas u sred najboljega razgovora oduvati. A posle, sad ima i kijavicu. Zamisli kako bi to izgledalo da on kine recimo u najinteresantnijem momentu. Ne ne, nije to zgodno mesto.
DRUGA BUVA: Pa dobro, ajd da se sastanemo na njegovom trbuhu. Tu je bar toplo.
PRVA BUVA: Idi do đavola, to je baš najnezgodnije mesto. Pod rukom mu je pa se svaki čas češe. Može nas obe zgrabiti pa onako zagrljene metnuti pod nokat od palca.
DRUGA BUVA: To je istina.
PRVA BUVA: Ja bih najradije u košulji, recimo u rukavu, u desnom rukavu.
DRUGA BUVA: Nije to zgodno mesto, bila sam jednom u njegovom desnom rukavu pa sam jedva glavu iznela. Ne znaš kako vešto on hvata nas buve.
PRVA BUVA: Onda nam ostaje kao najzgodnije mesto leđa. Tu je prvo najkomotnije, možemo čak i trčati i igrati se koliko hoćemo, a drugo tu je njemu najteže češati se i hvatati se. Samo, razume se, sastanak da bude malo na više na leđima a ne na niže, jer se dole ipak može počešati.
DRUGA BUVA: Dobro, pristajem.
PRVA BUVA: Čim on ugasi sveću.
DRUGA BUVA: Dobro.
PRVA BUVA: A sad da se rastanemo da ne bi što god svet primetio.
I rastadoše se.
I tako ugovoriše svoj ljubavni sastanak na leđima. Najzad, preko mojih leđa je mnogo što šta prešlo, na mojim leđima su mnoge i mnoge ljubavi ostavile svoj trag, pa zašto ne bi učinio i tu sitnu uslugu buvama. Neka ih neka se sastanu. Izdržaću taj sastanak a neću se ni počešati.
Neću odmah da ugasim sveću, neka ih neka malo prošetaju, da ne bi svet primetio. Eno ga on šeta po severozapadnom delu moga jorgana: Prave se kao da se i ne poznaju.
Nemojte se čuditi njihovoj bojazni od sveta. O, svet se zabavlja i tako sitnim stvarima da mene neće začuditi ako jednog dana počne voditi računa o ljubavnim sastancima pojedinih buva.
Tačno u jedanaest sati ugasio sam sveću a ujutru sam se probudio sa grdnim crvenim flekama po leđima.
Ako, to nisu bile prve crvene fleke na mojim leđima a neće, ako Bog da, ni poslednje.