U poslednje vreme malo malo pa Terazijama prohuji povorka kola okićenih cvećem i zelenilom. U njima vidite devera i konje s peškirima, pa u drugim kolima kum, u trećima stari svat i u poslednjim tast i tašta. A između tih trećih kola i onih poslednjih u kojima su tast i tašta još puno puno kola gospode sa cilindrima sviju fazona, dama sa haljinama sviju boja.
Pre neki dan baš zaustavio sam se na Terazijama i posmatrao sam takvu jednu svadbu. Prolazio je fijaker za fijakerom kraj mene a meni se sve činilo da sam svakog onog razumeo, da mi je svaki fijaker sam kazao težnje, želje i pobude onih koje je vozio.
Razume se prva tri fijakera mladoženjini, kumov i starosvatov nisu imala šta reći, a ostali su se ovako za njima ređali:
Fijaker br. 46: Mi smo najbliža familija mladina. I mi imamo kćer za udaju, evo ovo što sedi na donjem sicu i mladoženja bi mnogo bolje učinio da je našu Micu uzeo. Naša Mica je sasvim drukče vaspitana i lepša je i mi se prosto čudimo gde su mu bile oči. Ali sve jedno imaće kad da se pokaje.
Fijaker br. 172: Ja sam provodadžika. Moj muž, onaj što sedi s moje leve strane, nije se u to ništa mešao. U opšte moj muž je jedna šamšula, on se nikad ne meša u moja posla. Vidite ovu haljinu na meni, to je od prošlog provodadžiluka a i sad ću dobiti novu. Imala sam bogami muke dok sam ovu stvar svršila, jer su mnogi kvarili. Vidite li samo kako sam vesela i raspoložena. Ma samo kad sam dogurala stvar do oltara, a posle šta me se tiče šta će i kako će biti.
Fijaker br. 97: Mi smo pozvani i na ručak i da nije bilo to i na ručak bogami se nebi lako rešili da bacimo dvanaest dinara na kola. Ovako smo izračunali: šest dinara bi nas koštao ručak kod kuće i onda svega nas šest dinara košta to što ćemo izvesti dete. A svadba je, pa ko zna može se i našem detetu naći prilika, ko će kao Bog.
Fijaker br. 124: Nas dvojica smo potpisnici na menici mladoženjinoj. Digao je novac da napravi odelo za danas a i da podmiri svadbene troškove. Ko zna kako ćemo s tim proći, pa bar da se provedemo danas, da nam ne bude posle žao.
Fijaker br. 108: Može se i ljutiti fijakerista što smo nas petero seli, ali smo morali bar tri najstarije kćeri povesti, one dve mlađe mogu doći i peške posle podne na igranku. Nismo mi krivi što nas je Bog obdario decom za dva puna fijakera. Pa bar da hoće ovako pri svakoj svadbi po jedna da odujmi ali, teško, teško ide, nije to tovar samo za fijakeristu, tovar je to i za nas i još kako veliki.
Fijaker br. 72: Mi ne bi ni išli na svadbu. Kud bi nam bilo do toga da na ovako oskudnom vremenu bacimo četrnaest dinara za kola. Ali je gospođa Stana udesila sa jednim poručnikom da se danas sastane sa našom Sojkom, pa više nju vodimo ako mu se dopadne, gospa Stana kaže, on neće mnogo razmišljati nego će još sutra svršavati stvar. Zato smo joj kupili i nov šešir i rukavice. Košta nas ova svadba kao đavola kajgana ali moramo, gospa Stana nam kazala da nikako ovu priliku ne propustimo.
Fijaker br. 38: Vala baš se kajem što sam i pošao. Prosto ću baciti četrnaest dinara. Nego ova moja luda Juca, ova moja žena što mi sedi s desne strane, okupila: ajde, pa ajde. A žao mi tolikih para. Mogao sam za te pare napraviti turšiju i dati moj iberciger da mu se metne nova jaka. Ovako banbadava bačene pare.
Fijaker br. 122: Oh, Gospode, Bože, sad i ovaj trošak moram da podnesem. Bar da sam našao još kog za kola te da zajedno podnesemo trošak, ovako sam samcit u kolima i sam samcit platiću dvanaest dinara. A nisam mogao da ne dođem, niti ću gde god danas moći sa svadbe, da ne ispustim mladoženju. Obećao mi je i zakleo se da će mi na sam dan svadbe platiti onih pet stotina dvadeset dinara duga, pa se od jutros pravi lud. Ne misli, valjda, pred oltarom da mi plati dug ili valjda za vreme šarenog ora. Sve jedno, kad bilo da bilo, ja neću micati. A pozvan sam i na ručak pa ako mi do ručka ne plati, ja ću držati zdravicu samo da mu padnem u oči.
Fijaker br. 83: Mi smo tast i tašta. Kao što vidite mi smo raspoloženi danas, eto nam se svetli lice, veseli smo. Posle svadbe već vidićemo, vidićemo i čuće se. Ja, njegov tast, ne mogu da mu dam u ruke obećanu sumu, kud bih mu dao u ruke kad pogledaj, cela svadba sami kreditori. Ovo nešto malo naše familije što ima i što daje ugled svadbi, a s njegove strane već sami kreditori. A što se tiče moje žene, ove što sedi s desne strane, ona će morati da mu prebaci za njegov način života. Neće razume se odmah, to ne mora biti baš prvi dan po svadbi, ali će morati da ga usavetuje da se okane, da ga uputi drukče od sad živi. Doteraćemo mi to već sve u red. A danas neka nam je srećno veselje.