Gospođa Maca — ona moja gospođa Maca o kojoj sam vam već pisao — ima pet svilenih haljina: jednu crnu, drugu bordo, treću grao, četvrtu braun i petu lila. Vi ste se odmah i sami setili da je ona sve te haljine dobila kao provodadžika. A kad ste se toga setili neće vam biti nimalo čudo što sam ja bio radoznao da saznam istoriju tih haljina. Razume se ne one istorije pre no što se dobila haljina za provodadžiluk — već one od kako se dobila svilena haljina pa zatim.
Saznao sam tačno sve istorije, pa zašto vam ih ne bi ispričao.
1. Crna svilena haljina
Voleli su se i to po pričanju gospođa Mace voleli su se iskreno. Nisu smeli to roditeljima da kažu nego u se poverili gospođa Maci. Gospođa Macina je dakle prva zadaća bila da to poveri roditeljima. Ona je tu delikatnu misiju vrlo vešto izvršila, primila je na sebe i dalje pregovore i završila ih time, što su se oni uzeli a ona dobila crnu svilenu haljinu.
Docnije se nisu voleli, ali kako su već bili venčani, to im je bilo teško jedno drugom otvoreno da kažu, nego su se poverili gospođa Maci. Gospođa Maca je najpre njemu kazala da ga žena više ne voli i on je taj udar primio vrlo ravnodušno, za tim je i njoj kazala da je muž više ne voli pa je i ona taj udar primila vrlo ravnodušno. Gospođa Maca je za tim primila na sebe i druge pregovore i završila ih time što su se oni lepo i mirno razvenčali.
Crna svilena haljina se međutim još zdravo dobro drži, niti je izbelela niti je ma i jedan šav popustio.
2. Bordo svilena haljina
To je bio jedan sa svim bordo brak. Gospođa Maca je bila vrlo nezadovoljna kad je dobila tu haljinu, nije joj se dopala boja. Ona je već starija žena i njoj bi pre pristajala kakva dunkl-boja. Tako isto i gospođa Sofija nije bila zadovoljna sa svojim mladoženjom, on je bio u godinama čovek a njoj bi pre pristao kakav mladić. Docnije su nekako udesili život te i sad vrlo srećno žive. Otud ja i kažem da je to bordo-brak.
Međutim ta se svilena haljina gospa Maci najmanje održala i ako ju je najmanje upotrebljavala. Izbledela je, iskosila se i popustili su šavovi. Takva je to bordo-boja, ona uvek popušta.
3. Grao svilena haljina
To je vrlo srećna haljina, ona će za sobom povući još dve svilene haljine i tada će gospa Maca imati sedam svilenih haljina provodadžijskih. Evo njene istorije:
Uzeli su se. Svadba je bila vrlo lepa i koštala je mnogo. Otac njen je podneo troškove za svadbu a za tim je taj isti otac podneo i sudske troškove. I ti su troškovi bili vrlo veliki. Ni dan danas se nezna zašto su se razdvojili ali se po svemu vidi da je to namerno, jer je on još prvog dana po svadbi kazao njenom ocu:
„Ja vam još danas vraćam devojku.“
„To jest, vi mi vraćate ženu“, rekao je uvređeni otac.
„To jest vi ste meni dali ženu“, odgovorio je besno zet, i nastavili su zatim razgovor tako sve u tri reči. Izgleda da su posle zbog te tri reči i otišli u konzistoriju.
Pošto je od toga vremena prošlo dosta vremena, to se opet obrati gospođi Maci.
„Prvi put niste bili srećne ruke ali… dabome… niste ni vi znali. Od kud bi molim vas to čovek mogao i sanjati. Nego sad da me ponova oženite, biću vam veoma blagodaran. Haljina vam ne fali.“
Tako se isto i ona obratila gospođi Maci:
„Prvi put niste bili srećne ruke. Jeste li čuli šta mi je izneo i vratio me ocu odmah sutra dan po venčanju. U ostalom u svakoj nesreći ima i sreće, možda je to i bolje. Ja mislim da ću se lakše udati kao mlada raspuštenica no kao devojka. Je l’ te? Ajde, potražite mi koga a haljina vam ne fali.“
I tako će gospa Maca steći još dve haljine a grao haljina joj se još vrlo dobro drži.
4. Braun svilena haljina
On je bio udovac a ona udovica. Njemu 56. godina a njoj 32. Na njega su navalili prijatelji njegovi da se oženi a na nju su navalili ti isti prijatelji da se uda za njega. Najzad su se prijatelji obratili i na gospa Macu da svrši stvar i ona je srećno i lepo svršila. Pa od tih prijatelja dobila je i haljinu. Tako su to bili pažljivi i blagodarni ljudi.
Ta će joj haljina vrlo dugo trajati jer ako bi se, ne daj Bože, i rasparala, prijatelji bi platili da se opravi. Ne dadu oni ni haljini ni na braku da se što raspara, tako su to pažljivi i blagodarni ljudi.
5. Lila svilena haljina
Bili su srećni i zadovoljni ali ona sad udovica. Tako uvrati se po koji put kod gospa Mace pa se jada:
„Dete, boga vam, pokažite mi onu haljinu što smo vam je dali kad sam se isprosila.“
A gospa Maca joj pokaže:
„Eh, Bože moj“, uzdiše udovica, „kad god vidim tu lila haljinu a meni čisto ceo svet dođe lila.“
„Kako zaboga?“ pita je tronuto gospa Maca.
„Tako, u mojoj tuzi ceo svet mi dođe lila. Ali valjda će Bog pogledati na sirotu udovicu, pa će i meni jednog dana izgledati svet crven.“
„E, pa postarajte se, nađite koga a ja sam tu da svršim.“
„Nije znate lako naći, znate, kakav je danas svet, pred vama se čovek pravi med a ovamo sam jed.“
„Pa jeste“, veli gospa Maca, „ali vi niste više devojka, pa promislite, nemojte žuriti.“
„Pa pravo kažete. Može čovek znate i probati. Devojka znate to ne može a udovica može, onako… kako da kažem… probati čoveka raznim pitanjima. Baš sam to i došla da vam kažem. Ima jedan.“
„E?“ pita je gospa Maca. I posle toga „e?“ — nastaje šaputanje a posledica toga šaputanja izvesno će opet biti nova svilena haljina.