Ben Akiba

Branislav Nušić kao novinar, 1905—2025.

Ben-Akiba u inspekciji

Čekam samo veš da mi se opere pa ću krenuti na put. Moram da obiđem dve tri banje i to zasad: Aranđelovačku, Soko-Banju i Vranjsku-Banju.

Idem u inspekciju, ali nemojte misliti da me šalje Ministarstvo Unutrašnjih Dela da pregledam banje. Bože sačuvaj, od kud bi naš sanitet i mogao pasti na takvu ideju da pošlje nekoga u inspekciju za vreme sezone te da direktno od gostiju čuje o neugodnostima i neurednostima banjskim. Mnogo je bolje o potrebama banjskim saslušati koncesionare i kafedžije kao što to obično čine izaslanici našega saniteta.

Osim toga, ja nebi mogao biti izaslanik saniteta i po tome što nisam stručno lice. Ja se od svih bolesti razumem samo o ženskim bolestima. Upravo, nemojte vi to moje razumevanje rđavo tumačiti; ne razumem se ja u stvari u ženskim bolestima, već više u ženskim slabostima.

I sad vas interesuje, kad već ne idem kao izaslanik saniteta, kad ne idem ni kao stručno lice, po kakvoj misiji dakle idem, i kakva je to inspekcija koju imam da izvršim.

Odmah ću vam to objasniti.

Već su tri nedelje ili koj dan više ili koj dan manje kako su žene otišle u banju. Svaka od njih pri polasku kazala je mužu:

Da mi pišeš svaki dan. Makar i karticu ali da mi pišeš i da mi o svakoj sitnici javiš. Ja ću tebi pisati dvaput nedeljno, koliko da te izvestim kako mi ide sa bolešću i kako se patim. Pisala bi ti i češće, ali šta imam odande da ti pišem. U banji nema da kažeš nekih novosti pa da ti imam šta pisati, nego samo o mom zdravlju.

Dakle, četvrtom i nedeljom, dobijali su muževi pisma a to su za tri nedelje šest pisama. Sadržina tih pisama u glavnome je ovakva:

Prvo pismo: Pisano je na brzu ruku sa obećanjem da će iduće pismo biti opširnije. Jedva da se stiglo, nađen stan i doktor odredio način kupanja;

Drugo pismo: Žalba na skupoću u banji i opis društva banjskog;

Treće pismo: Zdravlje napreduje, kesa opada. Pismo se svršava sa: „Bogami ne verujem da ću moći izaći na kraj sa ovoliko novaca koliko si mi dao“.

Četvrto pismo: Zdravlje i dalje napreduje. Žali se na izvesna ogovaranja i svršava: „Ovo je, boga mi, da Bog sačuva. Čovek dođe u banju da se odmori i ukloni od sveta, pa ga i ovde ne ostavljaju na miru. Hvala Bogu ti si pametan i poznaješ dobro svet, pa ćeš se samo nasmejati ako čuješ što god“.

Peto pismo: Banja vrlo dobro čini. Doktor preporučio da ostanem još dve nedelje više. Pismo se završava: „Jedva sam čekala da dođem kući, brojala sam dane sve na prste, pa sad moram da ostanem još dve nedelje. Ali šta ću, zdravlje je preče od svega“.

Šesto pismo: Novaca je nestalo. Svet ne prestaje sa ogovaranjem. Još dve nedelje moram ostati. Pismo se završava sa: „Razmisli sam, vredi li sad da ostavim lečenje na polovini, pa da dođem u Beograd pola zdrava a pola bolesna. Kud je već toliko otišlo, prežali još ovo, jer doktor kaže, ako sad još dve nedelje ostanem ovde, neću morati do godine opet dolaziti u banju. A to ti je mnogo jeftinije, nego da do godine opet dolazim“.

Posle ovakve sadržine pisama, šta su mogli muževi nego da se slože i da izašlju jednoga u inspekciju.

Izbor pao na mene. Juče mi je došao jedan beli udovac to da saopšti:

„Mi smo vas izabrali da mesto nas odete i da obiđete žene.“

„Molim primam se vrlo rado i staraću se da opravdam to visoko poverenje. Verujte, biću tako savestan i ispuniću sve dužnosti tako, kao da ste vi sami bili tamo.“

„Kako, kao da smo mi sami bili?“

„To jest… kako da kažem… izvršiću inspekciju tačno i marljivo, izvršiću pregled…“

„Ama kakav pregled?“ usturi se beli udovac.

„Pregled situacije.“

„Oh, tako…“ utiša se čovek.

„Da, proceniću koliko je kod žena napredovalo zdravlje.“

„Tako… tako…“

„Je li baš neophodno potrebno da se ostane preko određenog vremena.“

„I onda ona ogovaranja, znate ona ogovaranja“, reći će tiho beli udovac.

„Da, zamoliću gospođe da mi kažu šta svet ima protiv njih i saslušaću njihove žalbe.“

„Ne ako Boga znate. To nije pravilan put.“

„Nego?“

„Bolje je saslušajte sveta ženama nemojte ništa ni govoriti.“

„Lepo, učiniću i tako.“

I eto, posle ovoga razgovora, dao sam odmah da mi se spremi veš i već se pakujem.

Do viđenja, drage moje čitateljke u Aranđelovcu, Soko-Banji i Vranjskoj-Banji.