Vama nije nepoznato da kuća svojim unutarnjim životom i odnosima koji u njoj vladaju, u mnogome liči na državu i odnose u njoj. Da ne idem dalje, nego da uzmem samo partijske odnose kojih ima tako isto u kući kao i u državi i koji mogu biti tako isto zaoštreni u kući kao i u državi.
Zar nepostoji u kući i većina (koju uvek predstavlja žena) i manjina (koju uvek predstavlja muž). Zar nije uvek u kući vlada sastavljena iz većine i onda, je li čudo ako ta vlada, kao i svaka vlada, mora imati i svoj organ. Gde je još bilo vlade bez organa koji će je braniti i u javnosti i štititi od napada manjine.
Vladin organ u kući, to se već zna, to je obično tašta. I taj organ ima tačno sve one rubrike koje i svaki drugi dobro uređen vladin list, da bih to dokazao, ja ću ići redom po rubrikama.
- Uvodni članak. Ujutru, kad se zet oblači, ulazi obično tašta u sobu i donosi kafu. Tom prilikom, onako kao uzgred, očita mu jednu bukvicu ili zato što je sinoć dockan došao kući ili što je juče po podne sam šetao Kalimegdanom ili najzad daje mu opšta upustva kako on prema svojoj ženi i njenoj ćerki, koja ga toliko vole i toliko mu je odana, trebao da bude malo pažljiviji. To je, dakle, uvodni članak. Odmah posle uvodnog članka kao i u svakom dobro uređenom listu, dolazi:
- Strana politika. To je već na podne, kad muž dođe kući pa ručak još nije gotov, tada tašta primi na sebe da ga zabavlja stranom politikom. Govori mu o gospođi Živki koja će ove godine opet bez muža u banju; o gospođi Jovanki kako je odbegla od muža, o g. Savi kako je to jedan grubijan koji vrlo ružno postupa sa svojom ženom i uopšte u jednom članku od dva šifa navrši ceo politički pregled stranih zemalja.
- Dnevne vesti. To obično biva za vreme supe. Muž tek srkne prvu kašiku a vladin organ počne da mu čita dnevne vesti. — Jutros je kod tebe zete u kancelariji bila jedna dama. Nebi bilo rđavo kad bi ti to objasnio tvojoj ženi. — Jutros ti je ženu celo pre podne bolela glava i imala je kao neke grčeve a ti je i ne pitaš kako joj je. — Vraćam se jutros sa pijace pa sretnem gospođu Sofiju, tek tako reč po reč, pa će mi reći žena: „Ja bogami ne razumem tog tvoga zeta. Viđam ga po Kalimegdanu samog, u kafani samog, ja ne znam kad on to izvodi svoju ženu!“ To mi je žena onako uzgred kazala, al gotovo da ima pravo. I tako se ređaju vest za vešću i ta je rubrika uvek najbogatija kao što i treba da bude kod dobro uređenog lista.
- Antr-file. Nema ga u svakom broju, već kad se nešto važno desi. Zove se tako što ga tašta obično pročita za ručkom izmeđ ramflajša i file-a koji je na redu; zato se i zove antrfile. To je među tim naročita taština taktika. Ako bi mu kazala pre ručka, digao bi se i otišao u kafanu da ruča, ili bi mu kazala posle ručka, kad se on slatko najeo, ne bi mu ništa priselo. Ovako ona antrfile baci na tapet, kad je on pola ručao, da se digne sa stola, ali da nema razloga otići u kafanu. U antrfile-u, vlada učini kakvo važno saopštenje, otkrije kakvu stvar koja prosto porazi manjinu. Zatim dolaze:
- Dopisi. Oni se čitaju za večerom. No počinju kao što počinju obični dopisi po novinama: „Odavno nas se iz naše varoši nije niko javio…“ i slični sa dopisima iz unutrašnjosti samo po tome, što nisu potpisani. To su dakle obično anonimna pisma, koja zabrinutoj tašti javljaju da joj je zet prekjuče po podne bio u Dušanovoj ulici broj 174, ili da je u subotu veče proveo u kakvom društvu gde je bilo pevačica.
- Različitosti. Posle dopisa dolaze obično: različitosti. To su sitne i zanimljive stvari, udešene više kao prijatna lektira radi zabave i razonođenja. Na primer: — Jutros baš nešto gledam, pretresla sam znaš orman, pa Kaja je ostala sa svim bez haljina. Ima samo onu plavu pa i ona nije ni zašta; ni bela se ne može više nositi a ona zelena mogla bi se do duše popraviti ali bi to skuplje bilo. Moraš razmisliti o tome da napraviš ženi haljinu, tek neće ići gola. Ili: — Kaja mi se sve više žali na grčeve. To bogami ne treba više uzimati tako olako nego da vidimo za vremena pa da se raspitamo u koju bi banju valjalo da ide dete. Njoj je bar lako, nije da kažeš da je sama, evo ja bi je pratila, nebi je tek valjda samu ostavila. Tih različitosti je uvek vrlo mnogo i u svakom broju vladinog organa. Posle tih različitosti obično dolaze:
- Telegrami. To su obično kratki i važni telegrami. Na primer: — Šnajderka Katica Urilh traži da joj se isplati račun od 24 dinara. — Petrović je poslao račun za Kajin šešir i moje šnuftikle što sam uzela pre neki dan. I već tih sitnih telegrama ima u veče vrlo mnogo, kao što ih i u svakom drugom listu ima uvek dosta.
- Podlistak. Razume se, da osim sviju gornjih rubrika, kao i u ovako dobro uređenom listu ima i podlistaka. To je priča koju tašta, skoro svako veče posle večere ponavlja svome zetu i koja glasi: — Vidiš, zete, Kaja nije da kažeš da je neka devojka onako sa ulice. Mi smo vidiš nju negovali i pazili kao malo vode na dlanu. Dok je bila devojka ceo je svet hvalio, jer je ona bila… i t. d. i t. d.
Svi koji ste ženjeni, i imate taštu u kući znate već i na pamet ovu priču.