Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Moj program za doček gostiju

Obećao sam juče da ću i pred širu javnost izneti moj program za doček gostiju koji odbor nije usvojio.

Evo toga programa:

  1. Doček na stanici pri kome bi se imala istaći tri momenta: pozdrav gostiju, pucanje iz prangija i užasno dranje: živeli!
  2. Razgledanje varoši. Vi svi znate da je razgledanje varoši jedna od stalnih tačaka u svima našim programima kad naiđu stranci. To je nužno da bi stranci mogli da vide sve naše znamenitosti te poneli što prijatnije utiske iz naše prestonice. Po mome programu imale bi da se razgledaju ove znamenitosti: Narodna Skupština, umetnička zgrada slikarsko-vajarske škole, grob i veličanstveni spomenik na grobu Đure Jakšića; zgrada i prostorije Svešteničkog Udruženja; park na trgu Sv. Marka; veleljepnu pijacu na Zelenom Vencu i najzad onu gvozdenu kućicu na Terazijama.
  3. Banket. Za banket sam predložio ovakav jelovnik:
    • Mlad sir i rotkvice.
    • Zdravica.
    • Sardine.
    • Zdravica.
    • Ajvara.
    • Zdravica.
    • Kisela čorba.
    • Zdravica.
    • Ragu.
    • Zdravica.
    • Jagnjeće pečenje.
    • Zdravica pri kojoj će se svi prisutni zaplakati.
    • Salata.
    • Zdravica.
    • Praseće pečenje.
    • Zdravica pri kojoj će se ovi prisutni grliti i ljubiti.
    • Salata.
    • Zdravica.
    • Pita s mesom.
    • Zdravica.
    • Crna kafa.
    • Zdravica.

Ni ovaj jelovnik nije usvojen već je izmenjen iako je mnogo štošta iz njega zadržano.

Eto to bi u glavnom bio moj program ali, da bi se on mogao i postići ja sam predložio da se veliki odbor za doček rasturi u mnogo manjih odbora ili sekcija od kojih bi svaka primila po jedan zadatak na sebe. Tako bi valjalo ustanoviti ove sekcije ili odbore:

  1. Odbor za banket; kome bi odboru naročito valjalo preporučiti da ne pojede ajvar. Nekako su uvek pri tim banketima dešava da ajvar stoji u jelovniku ali da ga na stolu nema. Kad se stvar posle raspravi, uvidi da je odbor za priređivanje banketa prilikom držanja svojih sednica i prilikom raspoređivanje mesta, mezetisao ajvar. Najzad ja priznajem da je ajvar dobro meze a i lako je te ne može vrlo mnogo opteretiti savest odborničku, ali bi ipak bolje bilo da ga bude i na jelovniku i na stolu.
  2. Dekorativni odbor. Mi srpski građani već imamo toliko ordena i medalja da svi zajedno možemo predstavljati dekorativni odbor dok se samo o kakvom prazniku iskupimo i okačimo svoje muzeume na grudi. Ali ja ne mislim na taj odbor, nego na onaj koji će da kači zastave i da bere lišće i zelenilo. To je vrlo važan odbor, jer ako taj odbor bude vredan i nabere što više zelenila pa ga strpa gde god stigne i zakiti barjakom, može se mnoga opštinska bruka u našoj varoši vrlo lepo sakriti. Tako bi na primer pojedine ulice u kojima je rđava kaldrma mogli sa svim zelenilom zatvoriti; pa onda opštinske čuvare koji su onako prljavo i bedno obučeni, mogli bi sa svim u zelenilo uviti, dati im svakom po jedan barjačić u ruke te da izgledaju kao pokretne zelene piramide. Bolje bi bilo nego ovako.
  3. Odbor za vikanje. U taj bi odbor imala da uđu bar dva opštinska odbornika i još nekoliko poznatih govornika sa naših političkih zborova koji su već izvežbali svoje grlo i obezbedili se od promuklosti… Taj bi odbor imao da se brine, da se kako on sam tako i sav narod, što je moguće više dere, kako bi gosti uvideli i jednu od najlepših naših narodnih osobina.
  4. Odbor za nošenje. U taj bi odbor ušli naši najjači predstavnici, koja bi sobom imala strancima da pokažu i to da smo mi narod koji je kadar mnogo šta na svojoj grbači poneti. Zadatak bi toga odbora bio, čim ko od gostiju što god oduševljeno kaže, da ga ščepa i ponese na ramenima uz oduševljeno sudelovanja zbora za vikanje.
  5. Topovska komisija. To nije ona topovska komisija koja ni do dan danas nije rešila koji top da kupimo; ova naša komisija ne bi morala ni da putuje po Evropi. Ne, ona bi otputovala samo do crkve Sv. Marka i umolila bi tutore te crkve da nam pozajme prangije bez obzira na kalibar i sistem tih prangija. Ta bi komisija vrlo lako dobila prangije prvo što su tutori crkve Sv. Marka vrlo ljubazni ljudi a drugo, što pretpostavljam da se Austrija ne bi umešala u to pitanje. Čim bi jednom prangije bile nabavljene, topovska komisija bi se pretvorila u odbor za pucanje.

Eto, to je bio moj program ali ga odbor za doček gostiju nije usvojio, i ako ja nalazim da je zdravo lep.