Juče mi dođe jedna deputacija iz naroda. Primio sam je vrlo ljubazno.
Deputacija mi reče: došla je da me pozove da se primim kandidacije za narodnog poslanika. Tim povodom razvio se izmeđ mene i deputacije ovakav razgovor:
DEPUTACIJA: Narod bi želeo da vas vidi kao svoga predstavnika na poslaničkoj klupi…
JA: Molim, da vas prekinem. Rad sam da vam obratim pažnju na tu sitnu okolnost, da bih i ja želeo sebe da vidim na poslaničkoj klupi. Obratite pažnju molim vas na tu čudnovatu slučajnost, da se već u jednoj od najvažnijih narodnih želja ja i narod slažemo.
DEPUTACIJA: Narod bi želeo da na poslaničkoj klupi vidi jednom onoga, koji će hteti iskreno braniti ga i zalagati se istinski za njegove interese i upravo posvetiti se ceo i kroz ceo svoj život odbrani narodnih interesa.
JA: Što se toga tiče, ja sa svoje strane sa svim pristajem i na ceo život. Zašto ne bi molim vas, kad je i to jedno zanimanje kao i svako drugo. Eto na primer pop se posveti tome da služi Bogu kroz ceo život, ili oficir na primer obuče uniformu zato da služi odbrani otadžbine kroz ceo život; zašto se dakle ja ne bih posvetio tome da branim i zastupam narod kroz ceo život. I što je glavno, ne bi ja bio prvi u Srbiji kome je to postalo zanimanje da brani narod kroz ceo život.
DEPUTACIJA: Narod će vas nagraditi svojim poverenjem i…
JA: Dozvolite mi da vam prekinem reč. Što se tiče nagrade, ja bih želeo i tu da olakšam narodu koliko god je moguće, s toga ću se ja, što se tiče nagrade pogađati sa državom.
DEPUTACIJA: Ne mislimo mi tu na dijurnu.
JA: Eto vidite, tu se takođe slažemo. I ja ne mislim na dijurnu. Dijurna to je jedna sa svim zasebna stvar koja meni sleduje kao poslaniku pa zastupao ja narod ili ga nezastupao. Vama su, gospodo, poznati slučajevi da i opozicioni poslanici primaju dijurne. Dakle, nije reč o dijurni, nego o nagradi za moj trud koji će morati država da mi da s obzirom na želje i potrebe naroda.
DEPUTACIJA: Mi vas ne razumemo.
JA: Meni bi bilo vrlo žao ako se ja ne bih već na prvom koraku razumeo sa mojim biračima. Docnije, kad ja već budem imao mandat u rukama, to nebi bilo nikakvo čudo. Ja nebi bio prvi poslanik koji ne razume svoje birače, niti bi vi bili prvi birači koji ne razumete svoga poslanika; ali sad, sad je još vrlo potrebno da se razumemo. Dakle, ja vam svečano ovde dajem reč, i ovlašćujem vas da o tome izvestite i sve ostale birače, da ću uvek, tražeći sebi od države nagradu, voditi računa o potrebama kraja koji zastupam. Ako se moje želje recimo budu svele na to da dobijem pravo na goroseču, ja ću je tražiti u vašem kraju. Zašto bi ja ogolio i opustio gore u drugim krajevima Otadžbine, koji me nisu ni izabrali.
DEPUTACIJA: (Razdragana i radosno uzbuđena, kane joj jedna krupna suza na oko. Deputacija digne ruku i rukavom ubriše suzu.)
JA: Molim vas nemojte brisati tu suzu. Ja sam upravi njome prijatno uzbuđen i želeo bi da znam samo, smem li tu suzu smatrati kao narodnu suzu t. j. plačete li vi u ime svoje ili u ime sviju mojih birača.
DEPUTACIJA: U ime sviju vaših birača. Znate, mi smo se, u ovoj dugoj političkoj borbi već navikli na to da plačemo u ime sviju birača.
JA: E to je već druga stvar, onda izvolte ubrišite se u ime sviju birača. Ali kako meni nije poznat taj narodni običaj, molio bih vas da mi objasnite: kada vi plačete u ime sviju birača, prilikom kandidacije i izbora poslanika ili posle?
DEPUTACIJA: Obično posle.
JA: E onda, ostanite pri tome narodnom običaju. Ja sam i veliki pristalica održavanja narodnih običaja. Sačuvajte tu narodnu suzu za posle, kad ja već budem u skupštini. A sad, ako znate još kakvu želju, ja bih vas molio da mi je kažete?
DEPUTACIJA: Pa mi bi želeli da nam kažete vaš program?
JA: Program?… Mogu vam reći da me tim zahtevom niste ni malo iznenadili. I ako sam ja protivnik programa, ja sam ipak očekivao da ćete ga vi od mene tražiti. Ja ću vam u istini reći da nisam nikakav program ni spremao. Zašto bih se mučio da spremam program kad tih programa već ima gotovih i izrađenih. U toj našoj trideseto-godišnjoj političkoj borbi ako ništa drugo nije postignuto a ono to je izvesno: poslanički programi su skroz izrađeni. I što je glavno, bez obzira na partije, svi su programi vanredno dobro izrađeni. Ja dakle, ma koj od tih programa primam za svoj ali, kazaću vam nešto iskreno. Ti programi, koje kandidati razvijaju pred biračima u oči izbora, meni jako liče, na ono što provodadžika govori i jednoj i drugoj strani u oči proševine.
DEPUTACIJA: Ali narod je već navikao na to.
JA: Molim vas, ja sam već kazao da sam veliki poštovalac narodnih običaja. Kad je to već postao običaj ja ću ga poštovati. Naši narodni običaji naša su odlika i valja ih održavati. Vi ne znate kako mene potrese na primer onaj narodni običaj kad na Badnji-dan domaćin uzme breme slame u ruke, pa pođe napred i viče: ko, ko, ko, ko, a deca za njim, držeći se kao slepci jedno za drugo i vičući: pi, pi, pi, pi… Eto, tako bih ja želeo, po primeru toga običaja, neka se narod pohvata za mene kao što se slepci hvataju jedno za drugo i neka viče samo: pi, pi, pi, pi… i, razume se, svako takvo pile neka snese po jednu kuglicu, a ja ću napred i sa slamom u ruci, ući u Narodnu Skupštinu.
DEPUTACIJA: Ovaj…?
JA: Da, znam šta hoćete da kažete. Ne sa slamom nego sa programom u ruci ući ću u Narodnu Skupštinu. U velikom uzbuđenju i patosu zaboravio sam da slamu zamenim poslaničkim programom. Dobro, dakle ja ću vam spremiti breme programa i doći ću u narod da ga objasnim.
DEPUTACIJA: (Razdragano i uzbuđeno) Živeo!
JA: A molim vas još nešto. Izvinite što ću vam na kraju postaviti jedno pitanje, koje sam trebao odmah na početku.
DEPUTACIJA: Izvolte.
JA: U čije ime vi dolazite da me kandidujete za poslanika?
DEPUTACIJA: Pa u ime narodno.
JA: E, to mi je onda žao, onda se ne mogu primiti.
DEPUTACIJA: Zašto?
JA: Zato što neću biti izabran.
DEPUTACIJA: Ali ceo je narod uz vas. Svi će glasati kao jedan.
JA: Pa ipak neću biti izabran.
DEPUTACIJA: Mi ne razumemo?
JA: Zato što me nije kandidovao nikakav glavni odbor. Jer vi valja da znate, da se sloboda izbora narodnog ne sastoji u tome da on sam sebi izbere kandidate; nego da slobodno glasa za onoga koga mu kažu odozgo glavni odbori. Pošto su sad slobodni izbori, narod nema prava da sam sebi nađe kandidata. Inače, kakva bi to sloboda bila. Idite dakle vi i sporazumite se sa glavnim odborom a dotle ću ja spremiti program.