U oči samog Uskrsa, na veliku subotu, osvanuo je Beograd iskićen onim silnim ceduljama i ceduljicama po prozorima, kojim se kiti svakih šest meseci.
I sad, razume se, prilikom pravljenja vizita o Uskrsu, osim o lepom vremenu, svaki je posetilac imao u džepu još po jednu gotovu temu o kojoj može razgovarati. Ako se na prozoru onome kome pravi vizitu nalazi lista, a on tek:
„A vi ne ostajete u ovom kvartiru?“
A ako se nalazi lista onda:
„A vi, ostajete i dalje ovde u kvartiru?“
I sad se razveze razgovor o kvartirima, o skupoći, o nezgodama seoba i t. d.
Ove godine je prvi tako nezgodno pao u oči Uskrsa, to smo imali za razgovor jednu temu više. A kad je Uskrs prošao, razleteli smo se po ulicama na sve strane. Vidiš tek ženu, pristavila supu pa metla na kraj šporeta da ne uvri, zadigla suknju pa zašla ulicom od jutra do podne, te iz kuće u kuću. Na podne otrči kući, ocedi i zakuva supu, napravi sos od rena, ruča na dvoje na troje, protrlja vratne žile koje su joj se ukrutile od čitanja lista, pa opet pođe kroz sokake.
Pa onda uveče, kad dođe kući a ona bar ima o čemu da razgovara sa komšikom ili prijateljicom. Puna joj torba novosti.
„Čega ti se prijo, nisam nagledala, da se čovek prekrsti i levom i desnom rukom, čega ti sve nema na ovome svetu!“
I onda nastaje ogovaranje; te kako kod ove nije krevet namešten sve do deset sati; te kako su kod one prljavi čaršavi i jastuci „smrad da te uguši“; te kako ona neočešljana i neumivena prima vizite, i već tako dalje i tako dalje, sve što je žena mogla da opazi.
Žene dakle imaju bar šta ovom prilikom i da vide te i da se naogovaraju sve do Mitrov-dana, pa me ih nije ni žao kad tako zađu te traže kvartire. Ali me je žao sebe, jer ove godine zašao sam i ja od kuće do kuće da tražim kvartir, pa je red sad i ja malo da ogovaram.
I zbilja, čega ti tu nema što sam zabeležio za ova dva dana samo kako tražim kvartir a čega ti još neće biti jer, ja ne žurim, volem tako da idem od kuće do kuće te da svuda zavučem svoj nos.
Evo da vam samo nekoliko stvari kažem:
U jednom kvartiru zatečem gazdaricu mladu kao kaplju. Očešljana, u beloj jutarnjoj haljini, lepa i umiljata.
Razgledam kvartir i dopadne mi se.
„A držite li vi i služavku?“ pita mlada gazdarica.
„Da, gospođo.“
„Mladu?“
„Da, gospođo.“
„Onda vam ne mogu dati kvartir!“ veli ona odlučno.
„Zašto, zaboga?“
„Tako, ima to svojih familijarnih razloga.“
Posle sam tek čuo; ona je tek šest meseca udata a muž joj, s obzirom na prošlost svoju, nije još uspeo da steče poverenje. Blago njemu, taj će se tek docnije provesti.
*
Na drugom mestu natrapao sam na jednu do zla Boga zlu gazdaricu. Čim sam je video malo brkatu, ja sam se već poplašio. A stan dobar i dopao mi se.
„Kakvi su uslovi gospođo?“
„Vrlo povoljni, gospodine, osamdeset dinara mesečno. Ali vam moram i druge uslove saopštiti.“
„Molim.“
„Prvo: kirija se plaća svakog prvog unapred.“
„Dobro.“
„Kapija se zatvara u 9 sati uveče.“
„Dobro.“
„Dalje; ne smete imati dece.“
„Ali ja ih imam.“
„To me se ne tiče ne smete ih imati, to je moj uslov.“
„Vrlo dobro, imate li još kakvih?“
„Ne smete se mešati u politiku.“
„Eto ti sad, a zašto to?“
„Tako, ja imam lupanje srca pa neću da mi se žandari vuku oko kuće i da mi upadaju u kuću, imala sam ja to pa daleko im lepa kuća tim što se mešaju u politiku.“
„Ima li molim vas još kakav uslov?“
„Da, još jedan, vrlo sitan.“
„Da čujem molim vas?“
„Adresu za telegrame morate dati na koju drugu kuću, nikako neću da vam telegram dođe na moju kuću.“
„A zašto to molim vas?“
„Čim vidim momka sa telegramom a ja taki dobijem lupanje srca.“
„Vrlo dobro, gospođo, uslovi su odista vrlo povoljni. Ja ću se razmisliti pa ću doći da vam odgovorim.“
*
Upao sam u jednu kuću koja bi mogla obrazovati opštinu za se. Petnaest kvartira i ozgo još gazda Sima.
„Koliko ih ima, gazda Simo?“
„Pa ima ih“, veli on, „petnaest partaja“.
„Pa tu mora biti svađa i intriga, a?“
„Pa ima, ima…“ veli gazda Sima, „ne može partaje da se slože u jednu državu i koliko je ona široka te će da se slože u jednu avliju“.
„Pa to je onda teško tu sedeti.“
„Zašto“, veli gazda Sima, „sa parlamentarnost može da se živi“.
„Kako sa parlamentarnost?“
„Tako, je li čitaš ti novine?“
„Čitam.“
„Jeli znaš šta je to koalicija?“
„Znam?“
„E pa tako; dve tri familije naprave koaliciju pa se svađaju s druge, pa onda druge dve tri naprave drugu koaliciju, pa tako.“
Razume se, nisam smeo da uđem u te koalicije pa sam pobegao bezobzirice iz toga stana.
*
Natrapam opet na jednu udovicu koja izdaje neki vrlo rđav stan. Sve one osobine koje bi trebao kvartir da ima, opazio sam da ih ona sama ima.
Kvartir vlažan a udovica suva; kvartir neokrečen a udovica okrečena; kvartir bez ikakvih udobnosti a udovica sa svima udobnostima; stan skup a udovica, kako mi po svemu izgleda, vrlo jeftina.
*
Sutra ću u ponedeljak opet da nastavim traženje kvartira.