Kao što znate i kod nas se već uveliko radi na tome da se mrtvaci spaljuju. Drže se predavanja, agituje se i već ima i pristalica. Bila je izložena i jedna furuna za spaljivanje na kojoj se gustiralo svakome tako, da ko je god video tu furunu dobio je volju da što pre umre samo da bi mogao biti spaljen.
Dolazio je i k meni jedan naš doktor i bio je zdravo ljubazan. O Bože, merkao me je, zagledao me je sa svake strane, kao da bi hteo reći: „Ala će ovo dobro pečenje da bude!“ i ja sam samo očekivao da me pipne kao što se jaganjci pipkaju pred Uskrs. Zatim me je stao ubeđivati kako bi ja trebalo da pristanem da se ispečem posle smrti i dokazivao mi kako je to najslađa smrt na svetu, biti spaljen posle smrti.
„Ja nemam ništa protiv, doktore“, rekoh mu, „ali, evo, vidite ja sam pečen još za života…“
„Ništa zato, ništa zato…“
Najzad sam pristao, pošto me je uverio da će se moj prašak čuvati.
U ostalom, zašto i ne bih pristao. Kakva je kobajagi razlika izmeđ toga hoće li me mrtvog strpati u rupu ili u furunu. To mi liči na onu anegdotu o belom čoveku kojega su uhvatili crnci ljudožderi i hoće da ga pojedu. Ali kako je taj beli čovek vrlo znamenit svetski putnik i naučnik, to su crnci smatrali za potrebno da budu prema njemu pažljivi, učtivi i predusretljivi, pa kad su ga svukli i hteli da ga zakolju a oni ga najučtivije pitaju da im sam izjavi: želi li da ga pojedu u sosu ili obično pečenog? To je bila lepa pažnja od strane divljaka i vrlo je tronula književnika.
Eto tako meni izgleda to pitanje, šta će biti samnom posle smrti. Jer u stvari ništa se neće izmeniti, pratnja će biti onakva ista kao i do sada, pevačka društva će pevati iste pesme, popovi će dobijati istu taksu, govornici će govoriti posmrtno slovo isto tako… t. j. ne, tu će već morati da se učine izvesne izmene. Jer, n. pr. ona stereotipna fraza u svima posmrtnim govorima: „Stanite pred ovom tužnom rakom!“… morala bi se izmeniti i glasiti: „Stanite, pred ovom usijanom furunom!“ Pa onda ona posmrtna fraza: „a njegovo telo predadosmo materi zemlji“, glasilo bi: „a njegovo telo strpasmo u majku furunu“. Morale bi se učiniti i neke izmene i u ocenjivanju mrtvaca jer n. pr. ona fraza: „iz zemlje si proizašao u zemlju ideš“ ne bi se mogla prosto preobrnuti pa glasiti: „iz furune si izašao u furunu ideš“ nego bi se moralo to nekako pojetski reći n. pr.: „prah si bio u prah ćeš i otići“. I ta bi fraza bila tačna, jer bi iz furune bio zbilja izvađen prašak.
Bože moj, kako bi to lepo bilo. Zamislite, izvade iz furune prašak i predadu ojađenoj familiji. Vraća se npr. udovica sa pogreba i nosi fišek. Pitaju je ljudi:
„Šta vam je to?“
A ona tužno odgovara:
„To je moj muž u prašku.“
Posle, razume se, ona se preuda i opet ostane ojađena i opet je sretnete s jednim fišekom i pitate je: šta je to?
A ona vam odgovori:
„To je moj drugi muž u prašku.“
Ja ne mogu samo još nešto da razumem a to je: da li bi ti praškovi bili zgodni i za kakvu upotrebu; da li bi na primer bili lekoviti. Jer ako bi to bilo ja već unapred znam šta bi od čijeg praška moglo biti i na šta bi se mogao upotrebiti.
Na primer, prašak od gospođe S. T. — ah, to je ona lepa, bela gospođa na korzu u Knez Mihajlovoj ulici, pored koje ne mogu da prođem a da ne uzdahnem — dakle prašak od nje bio bi izvesno najfiniji puder od kojega se dobija meko, fino i glatko lice i sveža koža.
Prašak od g-đe R. — to je ona udovica što se uvek svađa sa svojim kiradžijama — od nje bi bio divan prašak za zube, oštar i čvrst, te bi časkom iščistio zube.
Prašak od gospodina K. P. bio bi odličan za posipanje dece kad se ojedu.
Prašak od gospođice S. R. S. — ne daj Bože samo da ona umre — ali to bi bio izvesno onaj prašak što se pospe čoveku za vrat pa ga spopadne užasan svrab. To je onaj poznati prašak što je jednom i u našoj Narodnoj Skupštini upotrebljavan.
Prašak od moje žene, ili sve jedno od vaše žene ili najposle od svačije žene, bio bi izvesno prašak za kijanje.
Ali neka je sve ovo dovde samo pretpostavka, jedno znam sigurno a to je da bi prašak od moje punice bio odličan prašak za buve. Upotrebom njegovom ne samo da bi buve crkavale no bi se prosto iselile iz kuće.