Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Balova, balova, balova

Ovo je da bog sačuva! Kako se obuče frak uoči Nove Godine, može se komotno i ne skidati sve do poklada. Zabave, balovi i koncerti s igrankama iz dana u dan. Priređivački odbori jure kroz Beograd kao raznosači depeša; pozivnicama pretrpana pošta i nema kuće koje je smrdi na benzin.

Radi se i danju i noću, sprema se, opravljaju se haljine, čiste se rukavice od fleka, uzajmljuju se frakovi, angažuje se za kadril i lans, mažu se sapunom sale; juri se još za jedan potpis te da bi se mogla poručiti ćeri haljina i u opšte, takvo je jedno stanje i takva nervoza u Beogradu da nas Austrija ne može ni carinskim ratom zbuniti.

I na svakoj toj zabavi ima puno malih romana, ili se zaklopi knjiga koja je dočitana, ili se tek otvara prvi list knjige koja će se tek čitati.

Ja za vreme ove balske sezone i ne idem u kuće mojih prijatelja gde treba mlada devojka da me posluži slatkom i kafom. Sve su sad rasejane, počev od šiparice pa do usedelice. Donesu vam slatko sa prljavim kašikama ili kafu koja miriše na tutkalo i koja je bar dva put iskipila.

Jedna mi se mala i ispovedila; molila me je da joj istinu kažem: šta mislim, može li se taj i taj iskreno voleti?

Jedna mi se opet žalila, veli: Petnaest godina ide na zabave i svih petnaest godina oseća se prosto opsađena kavaljerima; voljna bi bila na predaju ali joj opsadna vojska ne nudi to.

Jedna udovica opet, koja je ove godine počela da „izvodi dete“ isprosila se. Išao sam da joj čestitam, pa mi se sirota žena čisto žali:

„Zamislite“, veli „ja se rešila moju Micu da izvedem ove godine. Dabome dete je već ušlo u šesnaestu godinu, moram je malo izvesti u svet. Pa tek što smo otišli na prvu zabavu a gospodin se Jova, znate navrzo na mene. Ja kao majka, razume se, razgovaram vrlo rado sa svakim. Istina mislim u sebi: ovaj gospodin Jova bio bi vrlo star za moju Micu, al opet, majka sam, pa mi milo i čisto mi se otvorilo materinsko srce. A i on obešenjak, počeo znate najpre o Mici, kako je lepa, kako liči na mene, kako to dete treba izvesti na put. A moje materinsko srce raste kao kvasac na te reči. Dok ti ujedanput gospodin Jova ne reče kako on želi mene da uzme za ženu pa da zajednički zbrinemo Micu. Šta sam mogla, potreslo me je to, što on hoće samnom zajedno da zbrine moje dete, a vi znate šta je to materinsko srce, pa sam eto pristala. Šta sam mogla drugo“.

Jedan opet mladi bračni par kanda neće više zajedno ići na zabave. To je jedan moj prijatelj i poznanik. Žali mi se grešnik, veli:

„Izvedem je kao ženu, mladi smo još, nemamo dece pa treba malo da izađemo u svet. Ali pogledaj ovo (i tu izvadi iz džepa jednu malu knjižicu ‘Red igara’). Vidiš li ti ovo, ova slova?“

Uzeh i pregledah onu knjižicu; kod prvog i drugog kadrila piše pisaljkom „K. p. p“. a ta ista slova i kod prvog i drugog lansa.

„Dobro, vidim, šta je?“

„Umeš li da pročitaš šta znači to: ‘K. p. p.’“

„Pa valjda: ‘Kadril posle ponoći’.“

„Nije. To znači: Kosta potporučnik. I vidiš li ga, zauzeo sav kadrile i sve lansove.“

„Pa?“

„Kako: pa? Nisam se ja valjda ženio za Kostu potporučnika. Ja ću, gospodine s ovim u konzistoriju, pa ćemo videti.“

I tako će i jedan ovosezonski „red igara“ izaći pred konzistoriju i priložiti se aktima.

Pre neki dan nađen kod „Kolarca“ jedan jelovnik sa neke zabave. Na poleđini njegovoj neki grešni otac, dok su mu žena i ćerka valjda igrale u sali, seo pa ispisivao račun, šta košta zabava. Izvesno je to mislio da ponese kući pa ako nešto dođe do reči da može odmah turiti ženi pod nos. Ali eto izgubio. Evo tog računa:

Za Milku haljina72— din.
Benzina—20 din.
Za Stanu rukavice8— din.
Jedan cvet— 2 50 din.
Praseća glava (za mene)1 80 din.
Za ornodle—20 din.
Jedan krastavac—20 din.
Ulaznica na kasi10— din.
Stanine cipele16— din.
Sarme od vinovog lišća1 20 din.
Benzina—20 din.
Pudera2— din.
Ono za zakopčavanje cipela—10 din.
Jedna porcija krofni (za Milku)1— din.
Frizerka8— din.
8 puta po 8 deci vina—90 din.
1 kafa—10 din.
Kola8— din.
Još jedna porc. krofne1— din.
Za g. sekretara 8 deci—80 din.
Za g. sekretara 1 kafa—20 din.
Još jedna porcija krofni (što su jeli g. sekretar i Milka zajedno)1— din.

Tu je račun stao, suma nije ni sabrana a nije ni bilo više mesta na jelovniku. U ostalom, kad se u taj račun uvukao i nekakav g. sekretar i bolje za oca što nije nastavio račun na jelovniku. Tu treba uzeti čist tabak hartije pa ispočetka, jer g. sekretar se neće zadovoljiti sa osam deci, kafom i jednom krofnom koju je sa Milkom podelio.

*

A još nije završena sezona balova. Ko zna šta se još sve neće desiti. Ako mi što dođe do ušiju, zabeležiću.