I vi svi, pa i ja sam, mislili smo da je pitanje o podizanju gvozdene kućice na Terazijama sišlo s dnevnog reda tim samim što je ta kućica odista i podignuta. Među tim nije tako, sad je nastalo tek jedno novo i zamašnije pitanje, to je pitanje o uvođenju u život te kućice i načinu na koji će se svečano otvoriti.
Već tri komisije izaslane izašle su na lice mesta sa zadatkom da ispitaju može li dotična kućica odgovoriti svome namenjenom zadatku; sve tri komisije izjasnile su se jednoglasno da je kućica „evropski“ sređena i da bi u svemu mogla poslužiti kako „evropljanima“ tako i nama domaćima. Pa i pored tih komisijskih referata, uprava se opštinska uzdržava da uvede u život gvozdenu kućicu na Terazijama.
Kako sam ja to pitanje izneo na javnost, svakojako sam se i dalje morao interesovati njegovom sudbinom i kao što sam poverljivo čuo, svečano otvaranje za sad je izostalo zbog izbora nove opštinske uprave.
U prvi mah se pomišljalo da se svečanost otvaranja izvrši o Bogojavljanju, tom prilikom će i inače pucati topovi, i nosiće se litija, pa bi i sama svečanost jeftinije koštala. Zatim se odustalo od toga jer je jedan od odbornika, koji ima izgleda da će biti i u novu upravu izabran, protestvovao i zahtevao, da se cela stvar ostavi novoj opštinskoj upravi. Zašto bi stara opštinska uprava završila svoj plodonosni rad takvim jednim aktom, a zašto se ne bi novoj opštinskoj upravi dala prilika da svoj rad otpočne jednom svetkovinom.
Najzad, možda bi to moglo poslužiti i kao zgodno agitaciono sredstvo onima koji se kandiduju.
Ali biće da u celoj ovoj stvari odugovlačenja svetkovine nije zato samo iz gornjih razloga. Biće da tu ima teškoća i zbog programa i zbilja, opet jedna specijalna komisija opštinska radila je dva nedelje oko programa, i nije ga uspela sastaviti.
Jer zamislite i sami, kakav bi to program mogao biti. Recimo kao prva tačka izvesan marš, dobro, muzika bi svršila izvesan marš. E sad, kao druga tačka, imala bi doći pozdravna reč i sad, pokušajte vi sada da sastavite tu pozdravnu reč; šta bi se u njoj kazalo, kakav bi se s njome pozdravio i ko bi u stvari pozdravnu reč imao da drži?
I onda, šta bi došlo kao treća tačka programa? Valjda ne zakuska. Ne ostaje nam ništa, no da ovako lepo zamolimo opštinu neka se okane svake svečanosti a neka prosto da ključ od one gvozdene kućice majstoru u čiju nadležnost cela stvar spada, te ovaj neka jednom prosto otvori onu kućicu. To bi bilo u interesu građanstva i u interesu plotova i ćoškova i u interesu našeg ugleda pred strancima.