Još vam ja dugujem vrlo mnogo, dragi čitaoci, da kažem o onom tajanstvenom napadu na mene ali ostavljam to za docnije pošto je policija uzela stvar u svoje ruke pa nisam rad da ometam istragu.
Sad i inače imam pune ruke popisnih lista, koje sam prekjuče o novoj godini zbirao. A ja sam vam prošlog puta obećao da ću još po gde što o popisu progovoriti, samo dok skupim liste.
Skupio sam 21 listu i od tih pala mi je u oči najpre lista redni br. 4. Kao starešina kuće zapisana Maca Petrovićka i na kraju liste opet potpisana kao starešina, koja je listu ispunila, ista Maca.
Među tim pod br. 2 zapisan Joca Petrović; u rubrici: šta je ko starešini, piše: muž, i u rubrici: zanimanje, piše takođe da je Jocino zanimanje: muž.
Otidnem gospođi Maci starešini da se objasnimo:
„Molim, vi ste udata?“
„Jesam gospodine.“
„E pa onda ste pogrešno ispunili listu.“
„Zašto molim“, isprsi se Maca starešina.
„Vaš muž ima da dođe napred kao starešina kuće.“
„Aja“, veli Maca, „ja sam starešina, ja plaćam kiriju, ja vodim kuću, ja zarađujem, ja njega izdržavam“.
„Pa dobro, čime se bavi vaš muž?“
„Ničim gospodine, eto tim što sam napisala, njegovo je i glavno i sporedno zanimanje to što je muž.“
Badava sam pokušavao da Maca starešina izmeni red u listi, ona to nikako nije pristajala.
*
U listu br. 11 zapisala se jedna mlada raspuštenica ali sem imena i prezimena sve ostale rubrike ostavila nepopunjene.
Morao sam ići lično.
„Gospođo, vi niste upisali koliko vam je godina.“
„Pa ostavila sam vi da popunite“, reče ona ljupko.
„Lepo molim vas, ja ću to drage volje učiniti ali recite mi koliko vam je godina?“
„Pa… šacujte vi sami“, reče raspuštenica obešenjački.
„Gospođo, to vi morate sami reći.“
„A ne Boga mi“, veli odlučno raspuštenica, „ja nikad do sad nisam kazala pred vlastima koliko mi je godina; eto, toliko sam puta u kvartu saslušavana zbog raznih intriga pa ja nikad nisam kazala godine nego to sami pisari ošacuju; pa i u konzistoriji nisam kazala koliko mi je godina, nego su to oni sami popovi ošacovali“.
„E, ovde to ne može biti, ja ne umem da šacujem.“
„More, ubio vas Bog sa lolom, mislite ne poznajem vas ja po očima.“
Šta sam mogao posle ovog a da ne okrnjim dostojanstvo državnog popisivača, nego zažmurih i zapisah, godina: 21.
*
U listi br. 13. zapisani muž, žena i nekakav prijatelj.
Opet objašnjenje. Razume se [nedostaju reč-dve] zatečem muža kod kuće a [nedostaju reč-dve] sa ženama se objašnjavati.
„Šta je ovaj privatje vama, gospođo.“
„Ništa nije, tako prijatelj.“
„Znam, je li kirajdžija?“
„Nije.“
„Jeli rod?“
„Nije.“
„Pa šta je?“
„Privatje.“
„A sedi kod vas?“
„Znate, on je vrlo dobar prijatelj sa mojim mužem, on mu je i provodadžirao za mene pa sad ga iz blagodarnosti držimo kod nas.“
„A koliko je vašem mužu godina?“
„Pa ima mu 50.“
„A koliko je star prijatelj?“
„Njemu ima 28.“
„E, onda u rubriku zanimanja valja zapisati: domaći prijatelj.“
*
Najviše mi muke zadala jedna baba, neka Nančika Crvenčaninova. Našao sam je u tri razne liste, u listi br. 3, u listi br. 14, i u listi br. 21.
Izvesno ne postoje tri Nančike sa istim imenom i prezimenom i sa istim brojem godina.
Odoh u kuću br. 3. Hvala Bogu zatekoh domaćina kod kuće.
„Molim vas, gospodine, postoji neka Nančika Crvenčaninova…“
„Znam“, prekide me u reči nabusito gospodin, „bolje bi bio i da ne postoji“.
„Ta ono, bolje bi bilo i za mene, jer će mi grozno zaplesti popis.“
„Pa ona zato i postoji da kome što zaplete.“
„Molim vas objasnite mi.“
„To je bar jasno“, veli gospodin, „ona je moja tašta, a tašta je i onome na listi br. 14, a tašta je i onome na listi br. 21“.
„Znam, ali gde stanuje ona?“
„Kod sve trojice.“
„Dobro, ali u čijoj se kući ona slučajno zatekla za vreme popisa?“
„To se ne može da uhvati, ona je svakog trenutka kod sve trojice.“
„Pa dobro, ali kad ste vi popunjavali listu —“
„Ona je bila kod mene, kad je moj pašenog popunjavao listu bila je kod njega, a kad je moj drugi pašenog popunjavao listu bila je kod njega.“
„Onda ja ne znam šta ću sa tom babom.“
„Šta god hoćete, gospodine, ni mi zetovi ne znamo; evo već sedam godina mi se pitamo: šta ćemo sa tom babom.“
*
Lista br. 21 bila je užasno izgužvana i izbrljana. Sramota me je bilo da je nosim komisiji.
Odem u kuću i nađem ženu sa ladnim peškirom oko glave.
„Gospođo, vaš je muž užasno izbrljao ovu listu i pogrešno popunio.“
„Ne pominjite mi njegovo ime.“
„Zašto molim vas?“
„Ta došao je sinoć pijan kao svinja i derao se na mene i tukao me i, eto pogledajte u listu, da vidite samo gde me je upisao.“
Zagledam u listu a on ženu nije ni upisao.
„Pa nije vas čak ni upisao.“
„Jeste, jeste, eto pogledajte na poslednju stranu, iz inata tamo me je upisao.“
Prevrnem i vidim odista u popisu domaće stoke domaće stoke, a u rubrici: 6. svinje kod 9. krmače, stoji napisano moja žena Marija.
Morao sam izraditi novu listu.