Ben Akiba

Iz beogradskog života, 1905—2025.

Gospa Femin maler

Tamo negde, kad se sa Terazija pođe pored hotela „Londona“ za Topčider, nalazi se vrlo lepa, nova kuća, koju je podigao jedan čestit građanin beogradski. Kuća je na sprat, i gore stanuje sopstvenik sa svojom porodicom a dva odelenja u parteru izdaje pod kiriju. Jedna je od tih kiradžija gospa Fema.

Ko je ta gospa Fema? Beograđani su često imali prilike da i pre i posle podne vide Terazijama, knez Mihajlovom ulicom i Kalemegdanom jednu šljapkavu ženu u crnoj haljini, koja vodi za ruku jednu lepu devojčicu, raščešljane kose i sa velosipedskom kapicom na glavi. Ko rado čita „Brku“ setiće se, kad pogleda ovu ženu, na „Brkinu“ Austriju. Eto, to je ta gospa Fema.

Sopstvenik kuće, o kojoj je reč, na svoju žalost nije poznavao gospa Femu i njenu profesiju. Kada je došla da vidi stan, dopao joj se i odmah je pristala na traženu cenu, dala kaparu a zatim se i uselila. Tvrde kao nasigurno, da je gospa Fema pri uzimanju stana vodila računa o blizini skupštinske zgrade i poslaničkoj dijurni.

Gazda ove kuće izda dakle stan gospa Femi, ona se useli, i on ode u policiju da prijavi svoju novu ukućanku. Tu se vrlo neprijatno iznenadi. Rekoše mu, da gospa Fema održava veze sa malim devojčicama i matorom gospodom, da upravo od toga i živi i da se toga radi neprestano šeće po Beogradu, sa onom devojčicom, koja treba da je kao neko obeležje njene profesije, kao neka firma.

Iznenađeni gazda odmah je otišao kući i energično zahtevao od gospođe, da se smesta seli iz stana. Ali to za gospa Femu nije značilo ništa. Našto bi joj bila njena tolika poznanstva sa penzionisanom i nepenzionisanom gospodom pravnicima i drugim ljudima od knjige i zakona, kada i ona ne bi do sada znala sav zakon u prste? I ona je odmah sa ustavom i zakonom u ruci pokazala gazdi, da je ne može bez otkaza isterati iz kuće, na brzu ruku mu je očitala bukvicu o građanskim slobodama u Srbiji, zalupila za sobom vrata i zaključala se.

Išao je malerozni gazda i u policiju, ali mu ni to ništa nije pomoglo: po zakonu je zaista nije mogao krenuti bez otkaza.

I tako gospa Fema ostade da i dalje sa prozora nove kuće merka poslanike, što tuda prolaze, a gazda se postavi na mrtvu stražu: vrebao je zgodnu priliku, da joj skrha vrat, pre nego što isteče rok otkazu, jer nije hteo čovek da trpi bruku u svojoj kući. I ta njegova opreznost i istrajnost bila je sinoć nagrađena željenim uspehom.

*

Juče po podne, oko 4 časa, primeti on, gde u kuću uđe jedno devojče od 10—12 godina. Jadno, žgoljavo, siromaški obučeno, prosto šaka jada.

Dete je otišlo u stan gospa Femin. Gazda je bio siguran, da će za njim doći kakav matorac. I nije se prevario. Nešto docnije uđe u kuću i jedan starac, držeć čovek, sed kao ovca.

To je bio penzionisani oficir, recimo da se zove Budaković.

Kad za koga hoće u užem penzionarskom krugu da se reče, da se još mladićki drži, i ako je ostario, onda se obično veli: „Drži se kao Budaković“.

Dakle, i čiča Budaković upravi svoje korake u apartman gospa Femin. Gazda je bio načisto, šta sve to ima da znači, a već ranije je na svojoj mrtvoj straži bio skovao plan kako da uhvati u klopku gospa Femu i da je se otarasi.

Odmah izađe na ulicu, zaključa sva vrata na kući pa pojuri pravo u policiju. Tu saopšti svoje muke i svoj uspeh i pozove vlast da učini kraj tim skandalima i da prestupnike uhvati na delu.

*

Ali nije samo gazda bio na oprezi. Bila je i gospa Fema. Znala je ona, kakav joj kolač sprema njen neljubazni gazda, pa je bodrim okom motrila i starala se, da joj uvek ostane slobodna odstupnica.

I kada je opet tako izašla da se uveri, prenerazila se, jer nađe sva vrata zaključana. Odmah se dosetila jadu, te pokuša „okolo kere pa na mala vrata“: morala je na svaki način skloniti korpus delikti, devojčicu, pre ne što stignu deveri iz policije. Brzo se rešila. Otvori prozor, koji je dosta visoko nad zemljom, pa pogleda i desno i levo. Ozdo je išao jedan seljak. Ona uhvati devojče pod miške, izdiže ga na prozor pa doviknu seljaku:

„Prijatelju, molim te, pomozi mi, da spustimo ovo dete na zemlju. Izgubili smo ključ od kuće, a ima nešto žurno da kupi u trgovini. Na, drži i ovu cedulju!“

I tu pruži i jednu običnu cedulju, koja beše na brzu ruku spremila, koliko da stvar izgleda prirodnije.

Nego je vešti gazda i to predvideo. Kad je pošao u policiju dozvao je najpre žandarma s linije, ukratko mu objasnio u čemu je stvar i naredio da mu se pazi, da niko ne iskoči kroz prozor, dok ne dođe policija.

Tako žandarm odmah povika seljaku:

„Ne prifaćaj se, kaznimo je, sad će da dođe gospo’n pisar!“

„Šta ti, šta ti, beštijo žandarska, kaki pisar, kaki pisar…!“ ubrza gospa Fema.

Ali seljak kad vide žandara i ču za pisara, otrese rukama, žurno pređe na drugu stranu tresući rukama i mrmljajući:

„Neću, brate, mani ti mene, što ja da svedočim i odgovaram ni kusnuo ni liznuo. Vidim ja da je tu neki teator.“

I zbunjena gospa Fema opet skide dete sa prozora.

*

U taj mah stiže i policija. Otvoriše se vrata i uđoše kod gospa Feme. Tu je nastalo objašnjavanje. Penzionisani oficir nije hteo ni da čuje za kakav odlazak u policiju, i sve pozivanje pisarevo bilo je uzaludno. Najzad su odveli samo dete u kvart na lekarski pregled, a čiča Budaković i gospa Fema prkosno ostadoše u kući.

*

Za to vreme iskupila se velika masa sveta. Pitalo se i odgovaralo se; tumačilo se na razne načine i gledalo na spuštene zavese na stanu nove kuće.

Po neki nestrpljivo otpočne tek da zviždi pa opet umukne ne nalazeći odziva kod ostale publike.

A znate li, što ostala publika nije zviždala? Nije mogla, jer je skupljala pljuvačku, spremajući se, da njome orosi sedu glavu matoroga ljubitelja dece, kada se bude pojavio na ulici. To im je bila lozinka koju nisu ni krili.

Ali čiča se nadao takvim nemilim ovacijama, pa se zaključao kod gospa Feme i ostao tamo do duboko u noć.

Danas će se povesti istraga.