On je „veliki gospodin“ baš i u bukvalnom smislu te reči; od struke je prosvetni radnik a sem toga i oženjen je. Ona je „šnajderka“, bar tako ona uvek veli; mlada je i sasvim obična devojka. Kako je šnajderaj išao rđavo, to je vrlo često molila mamu, da je pusti na luft: da se prošancira „zbog grudi“. Obuče belu suknju i ružičastu bluzu, lakovane cipelice i mali engleski šeširić, pa hajd u špancir — pored njegove kuće. On opet ne trpi vrućinu pa po celo posle podne drži glavu kroz prozor, a kad vidi roza bluzu, odmah se izvini ženi, da „ima da posavršava neka posla“, štukne i on u špancir, pa sve zajedno put ravnog topčiderskog polja.
Najzad su ti njegovi nagli odlasci pali u oči njegovoj ženi a i njene prijateljice su već učinile sve, da joj „otvore oči“ te ona naskoro vide kakva posla svršava njen muž. Već se može zamisliti šta je posle bilo. Ali sve to što je bilo nije ništa pomoglo, jer su se on i ona i dalje sastajali i nalazili na luft.
To se valjda već dosadilo i ženi pa je energično potražila od policije, da joj otrgne muža od te ženske, ili upravo tu žensku od muža. I juče je zaista nastupila katastrofa. On i ona odšetali su juče do Banovog Brda i tu seli u hlad na zelenu travicu. On je njoj možda razlagao što iz svoje struke a ona opet njega zanimala svojim skromnim šnajderajem.
Posledica te šetnje je bila, da je policija zamolila gospođicu šnajderku da 25 dana oproba luft u „Glavnjači“.
Sinoć se završila i ta muka, jer je mama otrčala do „dobrih ljudi“, koji su odmah dali stotinjak dinara te je zatvor zamenjen novcem i frajlica je opet u majčinim rukama.
Juče uveče oko 9 časova mogao se pred policijom na Velikoj Pijaci čuti ovakav dijalog između mame i ćerke:
„Hoćeš u špancir, je li? To li ti je špancir, a beštijo? E, nećeš više! U Pančevo ću ja tebe na šnajderaj pa da vidiš tvoga Boga!“
„A šta sam mu ja za to kriva?“ odgovori ćerka mila.
Misli nana, da je u Pančevu vazduh manje opasan, nego u Topčideru. Daj Bože!